Black Metal
Black se javlja krajem
osamdesetih kao spoj Death metala sa vikinškom krvoločnošću i vampirizmom. U
početku Black nije bio ono što danas podrazumijevamo pod tim imenom. Prvi bend,
po čijem je albumu čitav pravac dobio ime, bio je Venom-Britanija. Međutim,
uskoro se Black seli u svoju pravu domovinu-Skandinaviju. Tamo je Black primljen
kao religija pomoću koje bi bilo protjerano hrišćanstvo, a vraćeni stari
paganski običaji i bogovi (Tor, Odin...).
Prvi proboj pravi kultni bend Mayhem, a uskoro mu se
pridružuju Darkthrone, Immortal, Enslaved, Emperor i Burzum. Početkom
devedesetih su pod uticajem Euronymous (gitarista Mayhema) i njegovom
prodavnicom Hell po Skandinaviji održavane razne satanističke žurke i
organizovana su skrnavljenja svetinja uključujući i spaljivanje crkvi.
Black je, u stvari, melodičniji prikaz Death zvuka. Zvuk je
redovno mračan i brz sa nevjerovatno otkačenim tekstovima. Zato što je nasao iz
Death zvuka postoje bendovi na granici između ova dva pravca. Važno je izdvojiti
i bendove Bathory, Behemoth, Cradle Of Filth (inače jedan od meni najdražih
bendova), Dimmu Borgir, Marduk, Pentagram, Sacramentum, Varathron. Od ex-Yu
bendova tu su Agonize (black/death), All My Sins, Bethor, Death Of Folk,
Interfector (black/progressive-Banja Luka), Magnus Noctum, May Result, Silent
Kingdom, Simargal, Siniac, The Stone (ex Stone To Flesh-za mene najbolji ex-Yu
Black bend).
(Za biografije kliknite na link na imenu benda)