[izvor: Block-out.tk, Datum: 05.08.2003.]

Elektronski intervju sa Nikolom Vranjkovićem:

NEMA VIŠE LAKIH PROTIVNIKA

Ovaj intervju nastaje koristeći blagodeti i nedostatke elektronske pošte. Razgovaram, u stvari, dopisujem se, sa Nikolom Vranjkovićem, pesnikom, muzičarem, fan(t)a(s)tičnim ribolovcem, autorom tekstova i gitaristom grupe Block Out. Ideja mi je bila da istovremeno razgovor vodim i sa Milutinom Jovančićem, prvim glasom grupe, ali nisam siguran ni kako će ovaj "1 na 1" virtualni intervju ispasti, pa tu sajber egzibiciju ostavljam za drugi put, ili za posebni razgovor s Mitom. Razgovor koji je pred vama nastaje početkom avgusta 2003, na relaciji Jagodina - Beograd - Jagodina - sajt www.block-out.tk . Zaobilazićemo pitanja tipa: recite mi nešto više o vašem bendu? Ovo ipak nije standardni intervju....



Svojevremeno je postojao zvanični sajt grupe na www.block-out.net koji je uradio Mita, ali toga odavno nema, pa do skoro nije postojao ni jedan sajt o grupi. Koliko smatraš da je to bitno, korisno ili zanimljivo, taj marketinški deo; ponekad stičem utisak da vas sem onoga što se tiče same muzike, što gurate do perfekcije, malo dotiču ti prateći detalji?
 
Pa mene iskreno to ama baš uopšte ne interesuje. I to je veliki problem kad je bend u pitanju ali ja ne mogu da se nasilno družim sa novinarima i vučem ih za rukave mada ima nekoliko novinara sa kojima sam kućni prijatelj i sa njima vrlo rado razgovaram i na taj način, doduše retko. Mita to bolje radi kad su široke narodne mase u pitanju. On ume da odgovara na ta uopštena pitanja jer i sam radi na televiziji. Ja sam se u zadnjih pola godine ispičkarao sa troje nepismenih "novinara", mnogi mi više i ne prilaze. Ima jedna gospoja, ta predstavlja vrh srpskog novinarstva, njoj sam zabranio da mi prilazi jer ne odgovaram za svoje postupke kad je ona u pitanju. Ali nemam samo ja taj problem, to je univerzalni problem koji neki pametniji od mene uspevaju da iskoriste za, na primer, veći broj pojavljivanja u medijima. Mmožda to i nije glupo kad znaš gde živiš i radiš. Ali ja jednostavno ne mogu da pređem preko toga da me posle deset godina bavljenja muzikom pitaju: kako vam se sviđa vaš poslednji album... ko su članovi grupe... ko piše pesme... za koga ste izdali, itd...
Taj sajt nikad nije bio dovršen, nismo imali vremena da ga ažuriramo i tako je i umro. Ovaj sad je puno bolji a i lepo je da to neko drugi radi, objektivnije, manje zamara.
 
  • Pojava zvana "Block out" ni malo ne liči na nešto što, čak ni u nekoj budućnosti, može biti isplativo bar za život, a kamoli za komercijalne uspehe. Da li se ponekad kaješ đto niste više komercijalni i što ne možeš da živiš, kako-tako, od grupe nego si prinuđen da radiš kao producent, studijski muzišar ili tonac da bi zaradio?

     
  • Pazi, ja ne radim zvuk drugim grupama u studiju i na koncertima samo da bih preživeo. Ja radim isključivo sa onima koji mi se dopadaju a to je mnogo važno. Radio sam svašta ranije ali sada se trudim da biram. Naravno ako odgovaram ljudima. A to da li može da se živi od benda je pitanje za SOKOJ a ne za mene. Ko zna, možda se i pokajem ali te pesme su vrlo iskrene tako da i kad se kajem to se čuje i vidi.

    Da li je bilo razmišljanja da ono što radite približite širim slojevima, okolnim tržištima, možda nešto kao Van Gog, možda čak i za englesko govorno područje, čak ste svojevremeno nastupali u Londonu, bilo je reči i o snimanju nekih pesama tamo?

     
  • Van Gog je posebna priča. Iza njih stoji veliki rad, organizacija posla, Đule je uporan kao niko ovde. Ja sam uporan samo u studiju. A London, to je bezveze priča, ja pišem na srpskom a i nema šanse za to. Jedino koncert u nekom klubu.

    Čini mi se da je život svih nekomercijalnih pokušaja kratak, snime jedan-dva albuma, koji ubrzo, opravdano ili ne, postaju kultni, i nestanu. Block Out postoji vec prilično dugo, bez nekih lomova, ne snimate često ploče, nema tog materijalnog momenta, kako opstajete već toliko dugo, i kako uspete da uskladite različite senzibilitete i izgurate ih do kraja?

     
  • Senzibilitete? Tako što provedem 99 posto vremena u studiju a oni svrate na kafu. Ne razmišljam o tome, u stvari. Radim polako novi album za Blok aut u studiju i pravim kod kuće pesme za svoj sledeći lagani album i to je to. Neću večno imati tu privilegiju. Dok mogu to je tako i održavaju me pisma koja dobijam od ljudi koji sve to prate. Nadam se da će Mita imati snage i vremena da uradi par spotova i ako bude tako onda smo zaokružili celinu. Pre toga mora da otpeva ovaj album jako dobro jer su pesme, naravno, odlične.

  • Tvoje pesme važe za izuzetno "teške", ma šta to značilo i ma koliko to bilo slično sa težinom naših života. Svaki put kad preslušam, recimo, album "San koji srećan sanjaš sam" prođem kroz specifično emocionalno stanje. Kako ti izlaziš na kraj sa tolikom količinom Toga što izbija iz pesama, a čime si okružen dok pišeš, snimaš, izvodiš na koncertima? Mora da imas žešću rezervu "pozitivne energije", što bi rekli ovi s Pink-a, koja to neutrališe.

     
  • Pa stižu me razna osećanja. Na koncertima sam ili vrlo opušten ili vrlo besan što nema uslova da budem opušten. Ja se trudim da bendovi kojima ja radim zvuk za vreme svog koncerta ne razmišljaju niočemu osim o sviranju. Mi neki put nemamo tu sreću.
    A dok pravim pesmu, bilo muziku ili tekst, ja sam potpuno iskjučen. Kao da ne razmišljam. Onda sutra to pročitam ili preslušam. Neke pesme nastaju zato što se u tom trenutku nisi isplakao ili ismejao nego si tu energiju drugačije potrošio. Napisao sam mnogo glupih pesama samo što sam to na vreme bacio u đubre. A ovi sa Pink-a su svašta rekli u životu.

    Da li ti je sada lakše da pišeš nove pesme, pošto već poznaješ vašu publiku, znaš kako reaguju i možda šta očekuju, ili je možda teže zbog izuzetno visokih standarda koje ste čak i sami sebi postavili?

     
  • Mislim da je i publici jasno da ja ne razmišljam o tome šta oni očekuju. Jako je teško sklopiti album u celinu. Borim se sa sobom, svojim osećanjima i znanjem. Ja sam na kraju mnogo nezadovoljniji od publike ako shvatim da nešto nije kako treba. A standardi nisu ništa naročito visoki nego mi živimo u zemlji gde ih uopšte nema pa onda jedan normalan autorski rad nekome izgleda kao pravo čudo. Nisam uopšte lažno skroman. Pravo čudo je to da se ovde iko bavi nečim takvim. Ja poštujem svoju publiku i to je dovoljno.

    Ajmo sad o nekim aktuelnim temama... Nastupali ste na EXIT-u u izmenjenoj postavi, sa novim klavijaturistom ujedno i drugim gitaristom. Da li će ta postava izgurati novi album i ustaliti se na kasnijim svirkama? Ima dosta pozitivnih komentara na neke pesme sa dve gitare, da li je to samo eksperiment?

     
  • To je sadašnja postava, ta sa EXIT-a: Mita, Milje, Balać, Hasa i ja. Nema eksperimenta. Ja u principu poslednjih par meseci u studiju najviše i radim sa Hasom i sa Darkom (Darko je mnogo važan jer ima mirnoću Ace Radosavljevića), ostali dolaze povremeno. Tako su snimani svi dosadašnji albumi(mislim koje smo radili Aca i ja). A što se tiče sviranja uživo meni jako prija promena. Hasa je muzičar ranga Balaća, tako da je sada sve još opuštenije. Naravno, nismo još sve uvežbali.

    Dosta se priča o novim pesmama i o tome kada će novi album. Da ne pitam kada će, ali reci makar kako će zvučati, u čemu će biti drugačiji od prethodnog, da li je atmosfera u pesmama slična, kako će se zvati, koliko će pesama otprilike biti?

     
  • Biće 12 pesama jer više ne može da stane na CD. Zvučaće nekako... videćemo. Teško mi je to da odgovorim. Za sad se zove "Nema više lakih protivnika". Razna su tempa, razne emocije. To možda znači da i nema nekog pomaka. Ja mislim da će to biti treći najbolji od boljih. "Crno belo i srebrno" ne računam.

    Da li si možda razmišljao da se novi album grupe koncepcijski i muzički nastavlja na tvoj "Zaovdeilizaponeti" ili će pre biti bliži albumu "San koji..." ili nečemu sasvim trećem? Šta opredeljuje kakvu će atmosferu doneti novo izdanje, pogotovu što je od poslednjeg prošlo dosta vremena i dosta toga se izdešavalo oko nas?

     
  • Ne mora to da bude ničiji nastavak. To će biti delo za sebe. Ako baš insistiraš, naravno da je bliži albumu "San koji..." jer se sviraju električne gitare i bubnjevi i ima mnogo brzih pesama. To su kratki opisi nekih događaja koji su se desili poslednjih par godina. Neverovatno je samo što tematski uopšte ne kasni a ja sam se potajno nadao da će to ipak biti jedan dobar opis lošije prošlosti.

    Živimo u poslemiloševićevskoj Srbiji, ali to još uvek ne mora da znači da su stvari onakve kako smo želeli. Da li danas ima potrebe i želje za društveno-političko-socijalno angažovanim pesmama (ne eksplicitnim i dnevnopolitičkim, naravno), ili je vreme za drugačiji pristup?

     
  • Ja sam i ranije pokušavao da uporedim neke situacije iz naše istorije sa situacijama novije istorije. Mi kao da se ništa nismo promenili. Stalno smo tražili nekog vođu koji će umeti da nam kaže "Ako ne uradimo ovako, Turci (ili Amerikanci) će nam jebati mater"... I koji će da upre prstom u onog pre njega i kaže "Jel hoćete da se vratite u njegovo vreme?" i mi stalno zaboravljamo da je to njegovo vreme prošlo a da smo za ovo novo, njihovo vreme opet mi i krivlji i zaslužniji od novih modernih političara sa televizije Pink i njihovih pevačica. Za vreme Miloševića masa ljudi je verovala i borila se za bolje sutra. Danas niko ne veruje u bolje sutra, ali dobro je što i oni ljudi koji nisu u kriminalu i politici veruju u sebe. Ja isto tako verujem u sebe. U srpsko bolje sutra više ne verujem ali me ni ne uzbuđuje. A da su jadni - jadni su, ali novac ih čini veselim. Ne znam, možda bismo mogli da delimo šećer uz novi album.

    Bilo je komentara na forumu tipa: Znamo da ne žele da snime dok ne doteraju sve do perfekcije, ali neka smanje obaveze sa Keltima, Darkvudima i sl (misli se na tvoje angažovanje). Da li osećas tad i neku obavezu prema bendu ili fanovima vezano za redovno izdavanje albuma, svirke i ostalo, ili je definitivno Block Out prepušten onim kreativnim trenucima i slobodnom vremenu pošto zaradite za hleb?

     
  • Ne osecam obavezu ni prema kome. Album se zaista privodi kraju ali ja još nisam kontaktirao ni jednog izdavača. Ne mogu još da ulazim u trgovinu jer radim nešto meni jako važno. A što se tiče rada sa drugim bendovima to je pravo zadovoljstvo. Nivo uigranosti i organizacije koji trenutno poseduje Darkwood Dub nema niko ovde. To je strašan bend. Oni redovno probaju, redovno snimaju, redovno sviraju i ja sam zadovoljan što sam na neki način deo te ekipe. Jako je teško steći poverenje drugih muzičara kao tonac, snimatelj, producent...

    Pomenuo sam tvoj solo album. Kako je prošao kod ljudi, da li si zadovoljan i šta si ti njime, u stvari, želeo da postigneš?

     
  • Pa hteo sam da vidim da li ću ja moći da nastavim da se bavim muzikom i kad bend prestane da postoji. Hteo sam da udomim neke pesme koje nisu mogle da budu Blok Aut pesme, a za knjigu su me mnogi nagovarali. Lepo je sve prošlo i zadovoljan sam. Na vreme sam sve obavestio da taj materijal neću izvoditi uživo, bar ne još neko vreme.

    Da li planiraš da ponovo izdaš neki solo album ili (i) zbirku pesama? Da li će taj vid izražavanja biti produktivniji (učestaliji) od rada grupe?

     
  • Planiram da uradim još jedan lagani album i kjigu kratkih priča, a što se tiče učestalosti, to stvarno ne znam. Posle svakog snimanja albuma za Blok Aut ja kažem da je to poslednji i da više nemam snage. I onda napravim prvu pesmu, pa drugu i tako...

    Da li dok pišes pesme razmišljaš kako bi to zvučalo u izvođenju benda, ili su to najčešće pesme koje su same sebi dovoljne, bez muzike ili s nekom sasvim drugačijom muzikom?

     
  • Pa uglavnom volim da budu i same sebi dovoljne.

    Znam da si "zagriženi" ribolovac. Koliko su tebi pecanje, boravak pored vode na svim tim mestima na Dunavu i okolini, bitni za pisanje pesama? Imam utisak da su pesme koje si snimio za sebe nastale malo dalje od posledica tzv. urbanog života koje mi se čine da su izvor za pesme pisane za bend?

     
  • Ej, znaš šta... ja sam sve svoje pesme snimio za sebe, samo što pesme koje otpevam zvuče intimnije, što je i normalno. Mada, recimo, mislim da nikad ne bi mogao tako dobro da otpevam "Najduzi je poslednji sat" ili "1228" ili "Sekiru" ili"Protiv sebe". Još od "Deponije" postoje te "rečne pesme" i meni su jako drage jer me podsete na neki događaj ili predeo. "1228" je prava dunavska pesma, pa "Gusari"... ali meni je najlepsa "Jerma". Lepša je i kraća od drugih isto koliko je i Jerma lepša i manja od Dunava. Ima još nekoliko takvih instrumentala ali ih nisam snimio.

    Recimo pesma "Gusari", bar meni, donosi potpuno drugačiju atmosferu nego gotovo sve koje si napisao za bend čak i za solo album. Otkud taj diskretni "ničim izazvani" optimizam, i da li će takvih pesama biti još? Ponekad kao da ne dozvoljavaš da iz tebe izađe bilo šta što i najmanje može da liči na optimizam, patetiku, romantiku i slično, pa se to samo pojavljuje diskretno i tiho kao u "Gusarima".

     
  • Da i meni je romantična. Sad kad je čujem uvek kažem - bilo je baš tako, ništa nije izmišljeno. A da li će ih biti još ne znam. Biće na novom albumu dve nekako slične, "Majdan" i "Tehnologija", ali se bojim da nisu ni malo romantične.

    U više intervjua si pomenuo Tarkovskog i njegove filmove. Da li postoje još neki umetnici ili pojave koje prožimaju tvoj rad, za koje poželiš da ih dopuniš muzikom ili rečima kao izrazima koji su kod tih autora u drugom planu?

     
  • Pa ima sad ta nova pesma, mi je još zovemo "Andrei". Ja sam tu pokušao da sažvaćem čak i neke njegove rečenice iz intervjua, pa neke slike iz filmova, itd. Meni je njegov rad, njegov odnos prema umetnosti i prema publici zaista častan, a njegove filmove ne mogu da pobede ni vreme ni američki filmovi. "Paviljon broj 6" (Čehov) je nešto što me tera da pišem, "Puž golać na urvini" (Strugatski), "Usta puna zemlje" (Šćepanović), "Ex ponto" (Andrić, itd. Voleo bih da napišem muziku za neki film.

    I za sam kraj ovog možda nestandardnog, sbrdasdola, intervjua... Nedavno sam na jednom poznatom sajtu, koga najviše posećuju ljubitelji "lakih nota" u moru poruka s naslovima "Obožavam Lepu Brenu", "Sinan zna u srce da pogodi", "Volimo te Šabane", "Nedeljko Bajić Baja je neponovljiv" i slično, naleteo na poruku koju je ostavio neki tip iz Smederevske Palanke i koja doslovno glasi: "Block out je naš bend sa najboljim domaćim tekstovima i najvećim kvalitetom muzike. Za razliku od vas šabana, Nikola je umetnik..." (bez uvrede za kolegu ribolovca :) - prim. N.K.). Da li su ovakve stvari dovoljne da preživis neki loš dan?

     
  • Pa u svakom slučaju mi je drago što postoje ljudi kojima moje pesme pomažu da prežive neki loš dan.


    K R A J

    razgovor vodio: Nebojša Kostić

     

    copyrights by Block-out.tk - All rights reserved.

HOME

Muzika