- Tvoje pesme važe za izuzetno "teške", ma šta to
značilo i ma koliko to bilo slično sa težinom naših života. Svaki put kad
preslušam, recimo, album "San koji srećan sanjaš sam" prođem kroz specifično
emocionalno stanje. Kako ti izlaziš na kraj sa tolikom količinom Toga što
izbija iz pesama, a čime si okružen dok pišeš, snimaš, izvodiš na koncertima?
Mora da imas žešću rezervu "pozitivne energije", što bi rekli ovi s Pink-a,
koja to neutrališe.
- Pa stižu me razna osećanja. Na koncertima sam ili
vrlo opušten ili vrlo besan što nema uslova da budem opušten. Ja se trudim
da bendovi kojima ja radim zvuk za vreme svog koncerta ne razmišljaju
niočemu osim o sviranju. Mi neki put nemamo tu sreću.
A dok pravim pesmu, bilo muziku ili tekst, ja sam potpuno iskjučen. Kao da
ne razmišljam. Onda sutra to pročitam ili preslušam. Neke pesme nastaju zato
što se u tom trenutku nisi isplakao ili ismejao nego si tu energiju
drugačije potrošio. Napisao sam mnogo glupih pesama samo što sam to na vreme
bacio u đubre. A ovi sa Pink-a su svašta rekli u životu.
Da li ti je sada lakše da pišeš nove pesme, pošto već poznaješ vašu
publiku, znaš kako reaguju i možda šta očekuju, ili je možda teže zbog
izuzetno visokih standarda koje ste čak i sami sebi postavili?
- Mislim da je i publici jasno da ja ne razmišljam o
tome šta oni očekuju. Jako je teško sklopiti album u celinu. Borim se sa
sobom, svojim osećanjima i znanjem. Ja sam na kraju mnogo nezadovoljniji od
publike ako shvatim da nešto nije kako treba. A standardi nisu ništa
naročito visoki nego mi živimo u zemlji gde ih uopšte nema pa onda jedan
normalan autorski rad nekome izgleda kao pravo čudo. Nisam uopšte lažno
skroman. Pravo čudo je to da se ovde iko bavi nečim takvim. Ja poštujem
svoju publiku i to je dovoljno.
Ajmo sad o nekim aktuelnim temama... Nastupali ste na EXIT-u u izmenjenoj
postavi, sa novim klavijaturistom ujedno i drugim gitaristom. Da li će ta
postava izgurati novi album i ustaliti se na kasnijim svirkama? Ima dosta
pozitivnih komentara na neke pesme sa dve gitare, da li je to samo
eksperiment?
- To je sadašnja postava, ta sa EXIT-a: Mita, Milje,
Balać, Hasa i ja. Nema eksperimenta. Ja u principu poslednjih par meseci u
studiju najviše i radim sa Hasom i sa Darkom (Darko je mnogo važan jer ima
mirnoću Ace Radosavljevića), ostali dolaze povremeno. Tako su snimani svi
dosadašnji albumi(mislim koje smo radili Aca i ja). A što se tiče sviranja
uživo meni jako prija promena. Hasa je muzičar ranga Balaća, tako da je sada
sve još opuštenije. Naravno, nismo još sve uvežbali.
Dosta se priča o novim pesmama i o tome kada će novi album. Da ne pitam
kada će, ali reci makar kako će zvučati, u čemu će biti drugačiji od
prethodnog, da li je atmosfera u pesmama slična, kako će se zvati, koliko će
pesama otprilike biti?
- Biće 12 pesama jer više ne može da stane na CD.
Zvučaće nekako... videćemo. Teško mi je to da odgovorim. Za sad se zove "Nema
više lakih protivnika". Razna su tempa, razne emocije. To možda znači da i
nema nekog pomaka. Ja mislim da će to biti treći najbolji od boljih. "Crno
belo i srebrno" ne računam.
Da li si možda razmišljao da se novi album grupe koncepcijski i muzički
nastavlja na tvoj "Zaovdeilizaponeti" ili će pre biti bliži albumu "San koji..."
ili nečemu sasvim trećem? Šta opredeljuje kakvu će atmosferu doneti novo
izdanje, pogotovu što je od poslednjeg prošlo dosta vremena i dosta toga se
izdešavalo oko nas?
- Ne mora to da bude ničiji nastavak. To će biti
delo za sebe. Ako baš insistiraš, naravno da je bliži albumu "San koji..."
jer se sviraju električne gitare i bubnjevi i ima mnogo brzih pesama. To su
kratki opisi nekih događaja koji su se desili poslednjih par godina.
Neverovatno je samo što tematski uopšte ne kasni a ja sam se potajno nadao
da će to ipak biti jedan dobar opis lošije prošlosti.
Živimo u poslemiloševićevskoj Srbiji, ali to još uvek ne mora da znači da
su stvari onakve kako smo želeli. Da li danas ima potrebe i želje za
društveno-političko-socijalno angažovanim pesmama (ne eksplicitnim i
dnevnopolitičkim, naravno), ili je vreme za drugačiji pristup?
- Ja sam i ranije pokušavao da uporedim neke
situacije iz naše istorije sa situacijama novije istorije. Mi kao da se
ništa nismo promenili. Stalno smo tražili nekog vođu koji će umeti da nam
kaže "Ako ne uradimo ovako, Turci (ili Amerikanci) će nam jebati mater"... I
koji će da upre prstom u onog pre njega i kaže "Jel hoćete da se vratite u
njegovo vreme?" i mi stalno zaboravljamo da je to njegovo vreme prošlo a da
smo za ovo novo, njihovo vreme opet mi i krivlji i zaslužniji od novih
modernih političara sa televizije Pink i njihovih pevačica. Za vreme
Miloševića masa ljudi je verovala i borila se za bolje sutra. Danas niko ne
veruje u bolje sutra, ali dobro je što i oni ljudi koji nisu u kriminalu i
politici veruju u sebe. Ja isto tako verujem u sebe. U srpsko bolje sutra
više ne verujem ali me ni ne uzbuđuje. A da su jadni - jadni su, ali novac
ih čini veselim. Ne znam, možda bismo mogli da delimo šećer uz novi album.
Bilo je komentara na forumu tipa: Znamo da ne žele da snime dok ne
doteraju sve do perfekcije, ali neka smanje obaveze sa Keltima, Darkvudima i
sl (misli se na tvoje angažovanje). Da li osećas tad i neku obavezu prema
bendu ili fanovima vezano za redovno izdavanje albuma, svirke i ostalo, ili
je definitivno Block Out prepušten onim kreativnim trenucima i slobodnom
vremenu pošto zaradite za hleb?
- Ne osecam obavezu ni prema kome. Album se zaista
privodi kraju ali ja još nisam kontaktirao ni jednog izdavača. Ne mogu još
da ulazim u trgovinu jer radim nešto meni jako važno. A što se tiče rada sa
drugim bendovima to je pravo zadovoljstvo. Nivo uigranosti i organizacije
koji trenutno poseduje Darkwood Dub nema niko ovde. To je strašan bend. Oni
redovno probaju, redovno snimaju, redovno sviraju i ja sam zadovoljan što
sam na neki način deo te ekipe. Jako je teško steći poverenje drugih
muzičara kao tonac, snimatelj, producent...
Pomenuo sam tvoj solo album. Kako je prošao kod ljudi, da li si
zadovoljan i šta si ti njime, u stvari, želeo da postigneš?
- Pa hteo sam da vidim da li ću ja moći da nastavim
da se bavim muzikom i kad bend prestane da postoji. Hteo sam da udomim neke
pesme koje nisu mogle da budu Blok Aut pesme, a za knjigu su me mnogi
nagovarali. Lepo je sve prošlo i zadovoljan sam. Na vreme sam sve obavestio
da taj materijal neću izvoditi uživo, bar ne još neko vreme.
Da li planiraš da ponovo izdaš neki solo album ili (i) zbirku pesama? Da
li će taj vid izražavanja biti produktivniji (učestaliji) od rada grupe?
- Planiram da uradim još jedan lagani album i kjigu
kratkih priča, a što se tiče učestalosti, to stvarno ne znam. Posle svakog
snimanja albuma za Blok Aut ja kažem da je to poslednji i da više nemam
snage. I onda napravim prvu pesmu, pa drugu i tako...
Da li dok pišes pesme razmišljaš kako bi to zvučalo u izvođenju benda,
ili su to najčešće pesme koje su same sebi dovoljne, bez muzike ili s nekom
sasvim drugačijom muzikom?
- Pa uglavnom volim da budu i same sebi dovoljne.
Znam da si "zagriženi" ribolovac. Koliko su tebi pecanje, boravak pored
vode na svim tim mestima na Dunavu i okolini, bitni za pisanje pesama? Imam
utisak da su pesme koje si snimio za sebe nastale malo dalje od posledica
tzv. urbanog života koje mi se čine da su izvor za pesme pisane za bend?
- Ej, znaš šta... ja sam sve svoje pesme snimio za
sebe, samo što pesme koje otpevam zvuče intimnije, što je i normalno. Mada,
recimo, mislim da nikad ne bi mogao tako dobro da otpevam "Najduzi je
poslednji sat" ili "1228" ili "Sekiru" ili"Protiv sebe". Još od "Deponije"
postoje te "rečne pesme" i meni su jako drage jer me podsete na neki događaj
ili predeo. "1228" je prava dunavska pesma, pa "Gusari"... ali meni je
najlepsa "Jerma". Lepša je i kraća od drugih isto koliko je i Jerma lepša i
manja od Dunava. Ima još nekoliko takvih instrumentala ali ih nisam snimio.
Recimo pesma "Gusari", bar meni, donosi potpuno drugačiju atmosferu nego
gotovo sve koje si napisao za bend čak i za solo album. Otkud taj diskretni
"ničim izazvani" optimizam, i da li će takvih pesama biti još? Ponekad kao
da ne dozvoljavaš da iz tebe izađe bilo šta što i najmanje može da liči na
optimizam, patetiku, romantiku i slično, pa se to samo pojavljuje diskretno
i tiho kao u "Gusarima".
- Da i meni je romantična. Sad kad je čujem uvek
kažem - bilo je baš tako, ništa nije izmišljeno. A da li će ih biti još ne
znam. Biće na novom albumu dve nekako slične, "Majdan" i "Tehnologija", ali
se bojim da nisu ni malo romantične.
U više intervjua si pomenuo Tarkovskog i njegove filmove. Da li postoje
još neki umetnici ili pojave koje prožimaju tvoj rad, za koje poželiš da ih
dopuniš muzikom ili rečima kao izrazima koji su kod tih autora u drugom
planu?
- Pa ima sad ta nova pesma, mi je još zovemo
"Andrei". Ja sam tu pokušao da sažvaćem čak i neke njegove rečenice iz
intervjua, pa neke slike iz filmova, itd. Meni je njegov rad, njegov odnos
prema umetnosti i prema publici zaista častan, a njegove filmove ne mogu da
pobede ni vreme ni američki filmovi. "Paviljon broj 6" (Čehov) je nešto što
me tera da pišem, "Puž golać na urvini" (Strugatski), "Usta puna zemlje" (Šćepanović),
"Ex ponto" (Andrić, itd. Voleo bih da napišem muziku za neki film.
I za sam kraj ovog možda nestandardnog,
sbrdasdola, intervjua... Nedavno sam na jednom poznatom sajtu, koga najviše
posećuju ljubitelji "lakih nota" u moru poruka s naslovima "Obožavam Lepu
Brenu", "Sinan zna u srce da pogodi", "Volimo te Šabane", "Nedeljko Bajić
Baja je neponovljiv" i slično, naleteo na poruku koju je ostavio neki tip iz
Smederevske Palanke i koja doslovno glasi: "Block out je naš bend sa
najboljim domaćim tekstovima i najvećim kvalitetom muzike. Za razliku od vas
šabana, Nikola je umetnik..." (bez uvrede za kolegu ribolovca :) - prim. N.K.).
Da li su ovakve stvari dovoljne da preživis neki loš dan?
- Pa u svakom slučaju mi je drago što postoje ljudi
kojima moje pesme pomažu da prežive neki loš dan.
K R A J
razgovor vodio: Nebojša Kostić
copyrights by Block-out.tk - All rights reserved.
|