Eric Patrick Clapton rođen je 30. travnja 1945. godine u Ripleyu u Engleskoj. On je bio nezakoniti sin Patricie Molly Clapton i Edwarda Fryera, kanadskog vojnika smještenog u Engleskoj. Nakon Drugog svjetskog rata Fryer se vratio svojoj ženi u Kanadu, Patricia je ostavila Erica svojim roditeljima, Rose i Jacku Clappu (prezime Clapton je od Roseinog prvog supruga, Reginalda Cecila Claptona). Patricia se odselila u Njemačku gdje se udala za još jednog kanadskog vojnika, Franka McDonalda.
Mladi Ricky (tako su ga zvali djed i baka) je bio tiho i mirno dijete, natprosječni učenik sa smislom za umjetnost. Odrastao je u uvjerenju da su mu djed i baka roditelji, a majka sestra, kako bi ga zaštitili od križa nezakonitosti. Istinu su mu otkrili kad je imao devet godina. Kasnije, kad bi Eric posjetio majku, ipak bi se pretvarali da su brat i sestra.



Kao adolescent, Clapton je ugledao svoju budućnost kad se uključio u emisiju Jerry Lee Lewisa na britanskoj televiziji. Lewisova eksplozivna izvedba u kombinaciji s Ericovom ljubavi za blues i američki R&B bila je dovoljna da potakne Ericovu želju za sviranjem gitare. Započeo je tečaj na Kingston College of Art, ali njegova karijera u dizajnu obojanog stakla je zauvijek završena kad je bluesom opsjednut sedamnaestogodišnji Clapton izbačen zbog sviranja gitare na satu. Zaposlio se kao ručni radnik i provodio većinu svog slobodnog vremena svirajući električnu gitaru. Vremenom, Clapton se pridružio velikom broju britanskih blues bendova, uključujući The Roosters and Casey Jones, zatim se kasnije isticao kao član Yardbirdsa, kojeg su uskoro tvorila sva trojica britanskih kvalitetnih gitarista: Clapton, Jimmy Page i Jeff Beck.
Usprkos popularnosti prvih dvaju albuma, 'Five Live Yardbirds' i 'For Yor Love', Clapton je napustio grupu 1965. godine, jer je osjetio da se bend na račun blusa približuje komercijalnoj glazbi. Istodobno se pridružio John Mayell's Bluesbrakers-ima, i u zanosu čistim bluesom, njegov je talent brzo procvjetao.

Clapton je 1966. godine formirao vlastiti bend, Cream, s basistom Jackom Bruceom i bubnjarom Ginger Bakerom, s kojim je želio "započeti revoluciju u glazbi... promijeniti svijet, uznemiriti ljude i šokirati ih."


Claptonov je osobni život mnogo utjecao na njegovo stvaralaštvo. Tjeskobna tužaljka o neuzvraćenoj ljubavi, "Layla", bila je inspirirana ljubavnim trokutom između Claptona, njegovog bliskog prijatelja Georga Harrisona i Harrisonove žene Pattie (ona i Clapton su se kasnije vjenčali 1979. i razveli 1988. godine). Nažalost, osobni problemi i stres su ga doveli do opasne ovisnosti o heroinu. Početkom osamdesetih godina, Clapton je imao problema s alkoholom i neko je vrijeme tijekom 1981. godine proveo u bolnici. Nakon toga izdao je nekoliko uspješnih albuma - Another Ticket (1981), Money and Cigarettes (1983)... Mnogi su govorili da se Clapton nikad kasnije nije vratio na razinu na kojoj je bio tijekom ovisnosti o heroinu, ali njegova legenda ipak nije prestala rasti.
Kasnije, 1990. godine, sudbina je Claptonu zadala strašan udarac kad su gitarist Stevie Ray Vaughan i članovi njegove ekipe Colin Smythe i Nigel Browne - bliski Claptonovi prijatelji - poginuli u helikopterskoj nesreći. Nekoliko mjeseci kasnije, dogodila mu se još jedna strašna tragedija; njegov sin Conor, kojeg je imao s talijanskom manekenkom Lori Del Santo, pao je s 49-og kata majčinog stana u Manhattanu i umro. Clapton je svoj veliki jad obilježio srceslamajućom pjesmom "Tears in Heaven", za koju je 1992. godine dobio Grammyja.
Jedini trostruko naveden u Rock & Roll Hall of Fame-u (kao član TheYarbirds-a, Cream-a i kao solo izvođač), Eric Clapton nastavlja oduševljavati široki spektar ljubitelja glazbe. To je ostavština koja se nastavlja izdavanjem albuma "Reptile", posljednjim putovanjem u doživotnu glazbenu odiseju autentičnog glazbenog genija.

 

Index

Muzika