The Beatles

Paul McCartney

 

 

INDEX

THE BEATLES

JOHN LENNON

GALERIJA

   

Džejms Pol Makartni (engl. James Paul McCartney; Liverpul, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo, 18. jun 1942) je engleski muzičar, pevač, instrumentalista i tekstopisac.

Prema „Ginisovoj knjizi rekorda“, Pol Makartni je najuspešniji kompozitor pop muzike svih vremena. Bio je član Bitlsa do njihovog raspada 1970. godine, nakon čega otpočinje njegova uspešna solo karijera.

Pol Makartni je takođe slikar i bori se između ostalog za prava životinja.

Džejms Pol Makartni je rođen 18. juna 1942. godine u Liverpulu, Engleska. Njegov otac je bio prodavac pamuka i muzičar-amater, a majka babica. Pol ima mlađeg (1944) brata i mlađu polusestru po ocu, iz njegovog drugog braka. Sam Pol je do 13. godine života učio da svira trubu (kasnije se ponovo oprobao na ovom instrumentu u nekoliko pesama „Bitlsa“). Kad je imao 9 godina, njegova majka je umrla od raka na dojci (bila je strastven pušač), ostavivši samohranog oca da izdržava porodicu. Ovaj tragičan gubitak ga je kasnije dodatno zbližio sa Lenonom, koji je u 17. godini takođe izgubio majku, koju je i inače retko viđao, u saobraćajnoj nesreći. Nakon završene osnovne škole, položio je završni ispit sa najvišim ocenama i direktno se upicao na Liverpulski Institut. U britanskom školskom sistemu, to predstavlja najviši stepen srednjeg obrazovanja, a učenici ispod tog nivoa moraju najpre da završe gimnaziju, nakon čega mogu u Institut. Jedan od retkih učenika iz generacije nakon Makartnijeve, koji je to takođe uspeo je Džordž Harison, koji je stanovao blizu Makartnija, pa su se njih dvojica upoznali u autobuskoj liniji 86. Ubrzo ih je privukla zajednička zanimacija- sviranje gitare, a naročito rifova u stilu rok muzike, koja se tada tek razvijala u SAD, a koju su oni slušali na pločama. Obojica su jako želeli da nađu angažman u nekom tinejdžerskom bendu. U to vreme, Makartni je upoznao vršnjaka Ivana Vona, koji je svirao u skifl (rana vrsta rok-end-rola) bendu „Kverimen“.

Ubrzo, Von je pozvao Makartnija na prvi veći nastup grupe. Oni nisu bili profesionalci, štaviše, jedino je Von u to vreme svirao gitaru, dok je frontmen grupe, Džon Lenon, pevao i svirao mandolinu. Ova grupa je radila pod uticajem Elvisa Preslija, i na neki svoj način, oni su izvodili njegove pesme. Makartniju se to svidelo, a s obzirom da je već znao pomalo da svira gitaru, odmah se ponudio da uđe u grupu, obećavši da će i druge članove, pa i Lenona to naučiti. Ostali su se složili, međutim dosta članova je ubrzo istupilo, uključujući i Vona, jer nisu nameravali da se bave muzikom. Stoga, Makartni je pozvao u „Kverimen“ Harisona, koji je možda bio i najsolidniji gitarista koga je grupa ikada imala. Lenon ga je prihvatio tek na Makartnijevo ubeđivanje, jer je Džordž tada imao tek 14 i po godina. U to vreme, Lenonova uloga u grupi je opadala, a rasla Makartnijeva. I pored očitog rasta saradnje među njima, rođen je rivalitet, koji će više od decenije kasnije, na mnogo višem nivou, postati jedan od razloga raspada grupe. Na Makartnijev nagovor, grupa počinje sa pisanjem autorskih pesama. Makartni je ubedio članove da nabave tada jeftinije električne gitare „Fender-Stratokaster“. Međutim, Lenon je postajao sve više skeptičan, kako je Makartnijev talenat dolazio do izražaja i ta zavist je doprinela razlaza ove grupe. Ipak, njih dvojica nastavljaju saradnju i, umesto da odvojeno pišu pesme, počinju da to rade zajedno. Makartnijev doprinos se ogledao u stvaranju određene forme u autorskim pesmama, koje su tada još uvek bile retkost, kao i u pisanju harmonija, što Lenon nije najefikasnije činio. 1958. godine, oko njih dvojice počinju da se okupljaju iskusniji muzičari, a vraća se i Harison, koji je u međuvremenu potražio angažman u drugom bendu. Pronašavši angažman kod jednog liverpulskog menadžera, a pre svega na Makartnijev nagovor, grupa, koja je za nastupe više puta menjala nazive, sada nazvana „Srebrni Bitlsi“ (“Silver Beatles”), u sastavu Lenon (gitara, glavni vokal), Makartni (gitara, prateći vokal) Harison (gitara, prateći vokal), Stjuart Satklif (bas gitara) Pit Best (bibnjevi) odlazi u Hamburg. Prema svedočenjima savremenika, jedino se Makartni pokazivao kao profesionalac na sceni. Dok se ostatak grupe utapao u atmosferu opšteg haosa u baru, koji se nalazio u ozloglašenom delu grada, on je imao čak vremena da sluša i gde ostali greše u sviranju. „Satklif je bio loš, ali kad bi to čuo, Makartni bi ga samo islljučio iz struje...“, govore savremenici. Grupa je u početku bila daleko od savršene, međutim upravo Makartnijev profesionalizam i odgovornost, u kombinaciji sa Lenonovom harizmom su doprineli naglom napretku. Ipak, ni Makartni se nije mogao pohvaliti uzornim ponašanjem: zajedno sa ostatkom grupe odlazio je u veoma izvodljive pljačke, gde su najčešće krali odeću i hranu, jer su im uslovi za život bili očajni: cela grupa je živela u improvizovanom stanu iza bioskopskog platna. Upoznavši se sa jednim pesnikom bit-generacije, „Bitlsi“ su počeli da konzumiraju drogu, kako bi dobili inspiraciju, ali i kako bi izdržali celovečernji nastup. Ovo nije bila droga u pravom smislu, već neka vrsta tableta za smirenje. Za razliku od neumerenog Lenona, Makartni bi uzeo najviše dve pred nastup. Ipak, nakon jednog „napada“ neuračunljivosti, Makartni je, zajedno sa Bestom, zapalio „stan“, što je dovelo do njihovog, kao i hapšenja Harisona, koji je maloletan radio u Zapadnoj Nemačkoj bez dozvole. U Liverpulu, grupa se okupila bez Satklifa, koji je i sam shvatio da je preslab za grupu pa je ubedio Lenona da je bolje da je napusti, a da i dalje ostanu prijatelji. Stoga je Makartni preuzeo bas-gitaru (jer Lenonu i Harisonu to nije padalo napamet). Nastupi u novootvorenom „Kafe Kavern Klubu“ oduševili su vlasnika najveće liverpulske prodavnice ploča, Brajana Epštajna, pa je grupi ponudio saradnju u decembru 1961. godine. Nakon što im je odbijen ugovor sa „Dekom“, koja uopšte nije verovala u grupe sa gitarama, Makartni je izašao sa predlogom svoje pesme, koja bi bila prvi njihov singl za izdavača „EMI-Parlofon“: „Love Me Do”. Iako ne preterano oduševljen, producent ove izdavačke kuće, Džordž Martin je pristao da objavi ovu pesmu na singlu, zajedno sa Lenonovom „P.S. I Love You”.

 

Muzika