.jpg)
BIOGRAFIJA
Rodjen je 30. maja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici. Kao dijete se vise zanimao za sport nego za muziku.Na jednom natjecanju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadasnje atletske zvijezde Nenada Stekica. Ipak, kako Cola kao sportist nije postizao vece rezultate, a kako je imao velikog talenta za recitovanje, podrazumijevalo se da ucestvuje u skolskim priredbama. Volio je i glumu, pa je primljen i u Pionirsko pozoriste, gdje je ucestvovao u predstavama "Djecaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca". Muzika mu je bila hobi, ucio je gitaru i isao u muzicku skolu. Prvotno su se Colini roditelji dvoumili izmedju gitare i harmonike, no mali Zdravko se odlucno zalagao za gitaru i tako je odluceno da se kupi gitara! Sa prijeteljem Bracom Isovicem svirao je za drustvo u parku, a u svom su kvartu bili poznati kao duet Cola i Isa sa Grbavice.
Prvi pjevacki nastup imao je u Baosicima, malom naselju nedaleko Herceg Novog, u Boki Kotorskoj. Na plazi ili kampu od deset uvecer pa do jutra pjevao je i svirao pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domacih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije ce Cola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst, ali da to niko nije primijetio jer nije znao original tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez dinara u dzepu. Pohadjao je tada treci razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevaca amatera. Colic se prijavio, otpjevao pjesmu "Lady Madonna" i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrosili: autobusom su otisli u Dubrovnik, jeli kolace na Stradunu, prosetali, otisli na gala rucak, sjeli na voz za Sarajevo i od ostatka novca castili cijelo drustvo.
Prvi zvanicni nastup Cola je imao 1969. godine u grupi "Ambasadori". Bio je dvije i po godina pjevac u toj grupi. Svirali su rhytam & blues, pjesme Jamesa Browna i grupe "Chichago". No, svirali su redovito jedino u Domu armije i Domu milicije u plisanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. A onda 1971. godine Zdravko Colic upoznaje Kornelija Kovaca, koji je Colu pozvao u tada poznatu "Korni grupu". Colic se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu Colic stanuje po iznajmljenim sobicama, slusa prigovaranja gazdarica, ponekad ih opsluzuje kupovinom na trznici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski izrdzavaju i roditelji. No, Cola je u "Korni grupi" ostao samo sest mjeseci, a na njegovo mjesto je dosao Zlatko Pejakovic. Naime, poslije pjesama "Kukavica kuka" i "Gospa Mica gazdarica", koja je izazvala citavu pobunu beogradskih gazdarica, sto je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlacenje ploce iz prodaje, Kovac je svom solisti predlozio povratak u Sarajevo. I nije mu preostalo nista drugo do vratiti se u Sarajevo. Ovaj se put cvrsto odlucuje za solisticku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vas slager sezone u Sarajevu 15. aprila 1972. godine s pjesmom Kemala Montena "Sinoc nisi bila tu". Pjesmu je trebala prvotno pjevati Josipa Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Cola i osvojio trecu nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma u cijeloj zemlji postaje veliki hit, a danas se ubraja u neke od Colinih najljepsih pjesama. Od tog trenutka i zvanicno pocinje Colina solo karijera, kojom ce se uzdici na mjesto nase najvece estradne zvijezde. Te godine ucestvuje na festivalima u Splitu sa pjesmom "Stara pjesma", Skopju sa pjesmom "Moj bol", kao i na festivalu u Pristini. Nedugo nakon festivalskih nastupa, Zdravko Colic zajedno sa Indexima, Biserom Veletanlic, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varesanovic odlazi na veliku turneju po SSSR.
Ubrzo je krenula i internacionalna karijera. Na Opatijskom festivalu pobjedio je s pjesmom Kemala Montena "Gori vatra", cime se plasirao na Pjesmu Eurovizije. Plasman u Luksemburgu te 1973. nije bio bas uspjesan - bio je preposljednji, ali je tvrtka Warner Brothers ipak s Colom potpisala ugovor. Tako je Colic za njih snimio cetiri singla, dva na njemackom i dva na engleskom jeziku, no tu se i zavrsava njegova glasno najavljivana karijera u inostranstvu jer Cola nije zelio da zivi u Njemackoj, gdje je prvotno trebao prijeci, sve dok je kod kuce u Jugoslaviji bilo dovoljno posla i izgleda za jos mnogo koncerata. Na svojim njemackim plocama Zdravko Colic je potpisan kao Dravco, jer je njemackim urednicima njegovo ime bilo komplikovano za izgovor.
Nakon Eurosonga doslo je vrijeme za prvi veliki Colin hit, pjesmu "Ona spava", koja mu je osigurala pobjedu na Hit paradi i koja se prodala u 150.000 primjeraka. U naredne dvije godine Cola se najcesce pojavljuje na festivalima u Sarajevu i Beogradu , a pjesme sa sarajevskog festivala Vas slager sezone: "Bling blinge bling" (VSS 73), "Zelena si rijeka bila" (Pobjeda na Slageru sezone 74), "Zvao sam je Emili" (VSS 75), kao i "Ljubav je samo rijec" i "April u Beogradu" s festivala "Beogradsko prolece" danas se ubrajaju u vjecne hitove opce eks-jugoslavenske pjesmarice.
Prvi studijski album "Ti i ja" izasao je 1975. godine, a niz jakih pjesama kao "Vagabund", "Igras se vatrom", "Lose vino" (na muziku Gorana Bregovica i tekst Arsena Dedica) doveo je do masovne djevojacke histerije. Producent ploce je bio Kornelije Kovac i tu praksu Colic nece mijenjati ni na sljedecim albumima. Za omot je bio zaduzen Dragan S. Stefanovic, koji ce i ubuduce dizajnirati omote ploca. Iste godine PGP RTB je izdao plocu "Zdravko Colic" na kome su bili hitovi sa singlova. Iako je 1976. godine na zagrebackom festivalu sa pjesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvojio cetvrto mjesto, Colic je bio najveca zvijezda festivala. Krajem te godine krenuo je sa "Indexima" na prvu jugoslovensku turneju. Prilikom davanja autograma u Jugotonovoj prodavnici u Beogradu, grupa djevojaka je polomila izloge trudeci se pribliziti Zdravku. Cola se posljednji put se na nekom festivalu pojavio u Zagrebu 1977. godine sa pjesmom "Zivis u oblacima". Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine Colic je nastupio sa buducim najprodavanijim singlom "Druze Tito mi ti se kunemo" koja je prodana u vise od 300.000 primjeraka.
Sljedeci album "Ako pridjes blize" iz 1977. je snimljen u Zagrebu, a miksovan u Njemackoj. Za prve dvije sedmice prodano je 50 hiljada primjeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam nocu" po pjesmi Branka Radicevica, "Glavo luda", "Zagrli me", "Juce jos", "Jedna zima s Kristinom" i "Produzi dalje". 1. aprila 1978. godine Cola krece na jugoslovensku turneju pod nazivom "Putujuci zemljotres", a pratila ga je plesna grupa "Lokice". Vec tada je ploca otisla u 150.000 primeraka, da bi na kraju prebacila 700.000 primjeraka. U anketi lista "Zdravo" Colic je pobjedio u kategoriji najdraza licnost godine. Iako je na pocetku turneje 4. i 8. aprila odrzao dva koncerta u beogradskoj hali "Pionir", turneja se okoncala koncertom na Marakani odrzanom 5. septembra 1978. godine koji je okupio oko 70.000 ljudi. U pratecoj Colicevoj grupi klavijature je svirao Chris Nicols, a bas Dado Topic, nekadasnji clanovi tada vec raspustenog sastava "Time". Topic je nastupio kao predizvodjac, otpjevavsi nekoliko svojih hitova, a zatim je na scenu stupio Cola pracen razgolicenim Lokicama. Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedic, Kornelije Kovac, Josip Bocek, trio Strune i pjevacki kvintet RTB-a. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slijepih. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam nocu". Scenario je pisao novinar Dusan Savkovic, a rezirao je reditelj Jovan Ristic. Film je kasnije pretocen u seriju od cetiri epizode i nekoliko mjeseci kasnije, poslije kino-premijere, prikazan na tadasnjoj jugoslavenskoj televiziji. Koncertu na Marakani prisustvovao je Siggi Loch, direktor njemacke diskografske kuce, koji je bio iznenadjen Zdravkovom popularnoscu i odmah je predlozio da se obnovi ugovor, pa su za njemacko trziste objavljeni singlovi sa pjesmama "Jedina" i "Zagrli me", kao i jedan disko singl na kome su pjesme "I’m Not Robot Man" i "Light me". Medjutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u Njemacku i tamo radi za njih. Umjesto toga je 14. novembra 1978. godine otisao na odsluzenje vojnog roka u Valjevo. Kasnije je prekomandovan u Beograd, pa u Pozarevac, a vojsku je zavrsio 14. septembra 1979.
U proljece 1980. godine Cola je objavio album "Zbog tebe" sa pjesmama "Pisacu joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja". Album je sniman u Velikoj Britaniji, opet ga je producirao Kornelije Kovac, a autori su jos bili Goran Bregovic, Kemal Monteno, Arsen Dedic i Spomenka Kovac. Iako je euforija za Zdravkom malo opala, ploca je prodana u preko 400.000 primjeraka. Sljedeca turneja je bila nesto mirnija, bez Lokica, ali sa engleskim muzicarima. Na kraju turneje, u oktobru 1980. godine, Colic je odrzao tri rasprodata koncerta u hali "Pionir" u Beogradu. Na jednom od njih prvi i posljednji put, na jednom svom koncertu, je uzivo otpjevao svoj tadasnji mega hit, himnu "Druze Tito, mi ti se kunemo".
Novi album "Malo pojacaj radio" sniman je oktobra 1981. godine u Londonu. Muzicki dio posla odradili su Kornelije Kovac i Goran Bregovic, a matrice su snimili engleski studijski muzicari. Ploca je donela zaokret ka rok zvuku, a hitovi su bili "Madjarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav". U pjesmi "Sto si prepotentna", Zdravko se prvi put ogledao kao autor muzike, dok su dio ostalog materijala napisali DJordje Balasevic, Dusko Trifunovic, DJordje Novkovic i Marina Tucakovic. Album je prodan u vise od 300.000 primjeraka.
Tokom 1982. Colic je na turneji odrzao pedeset pet koncerata, a pratili su ga clanovi grupe "Generacija 5". Tada su nastupili i u Pristini u kojoj zbog demonstracija niko punih godinu dana nije svirao. Nastup na beogradskom Tasmajdanu 10. juna 1982. godine okupio je osam hiljada posjetitelja, a cijena karata iznosila je sto dinara, sto je u ono vrijeme bila neuobicajeno visoka cifra.
I naredna je ploca, album "Sta mi radis", opet snimana u Londonu i to pod potpunom kontrolom Kornelija Kovaca. Opet su svirali engleski muzicari, a autori pjesama su bili Kovac, Momcilo Bajagic Bajaga, Kikamac (Zana), Arsen Dedic i drugi. Album je objavljen 1983. godine, donijevsi opet nekoliko hitova, kao "Cheri, cheri", "Sta mi radis" i legendarnu baladu "Stanica Podlugovi". Colic je na turneju je jos jednom krenuo sa clanovima grupe "Generacija 5", a pojacanje je bio i Laza Ristovski.
Na sljedecoj ploci "Ti si mi u krvi" 1985. godine, prvoj koju snima u Beogradu, u studiju "Akvarijus", Colic se okrenuo etno zvuku, posebno u brojevima "Ruska", "Sto Cigana", "Ti mozes sve, al' jedno ne", ali se kao najveci hit izdvaja balada "Ti si mi u krvi", koju su zajedno uradili Kornelije i Spomenka Kovac. Album se promovira na nepotpunoj jugoslovenskoj turneji koja je obuhvatila jadransku obalu, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju, kao i veliki koncert u beogradskom Centru Sava. U to vrijeme Colic se privremeno udaljio sa scene, osnovavsi sa Bregovicem izdavacku kucu "Kamarad" i medju prvima zapoceo privatnu izdavacku djelatnost.
Poslije skoro tri godine pauze i petnaestogodisnje vjernosti zagrebackom Jugotonu, Colic je u decembru 1987. za sarajevski Diskoton sa Kornelijem Kovacom, kao producentom i aranzerom, snimio i objavio album jednostavno nazvan "Zdravko Colic" kojim se vratio pop zvuku. Ploca nije imala velikog medijskog odjeka i pamti se kao album sa najslabijim tirazom od 200.000 primjeraka, sa koga kao hitovi izdvajaju numere "Oj djevojko, selen velen" i balade: "Hej suzo" i "Samo ona zna". Zbog lose prodaje nije odrzana turneja, a i sljedecih godina Cola se posvetio privatnom biznisu.
Colic je 1990. sa Goranom Bregovicem uradio album "Da ti kazem sta mi je" koji je objavila privatna beogradska izdavacka kuca "Komuna". Materijal je promovisan na Festivalu "MESAM" 1990. godine. Na njemu se nasla obrada narodne pjesme "Caje sukarije" u kojoj repuje djevojcica Ivana, inace glumica u filmu "Kuduz". Pjesma se izdvaja kao najveci hit s albuma, a tu su i numere "Cija je ono zvijezda", "E draga, draga" i naslovna "Da ti kazem sta mi je" autora Dina Merlina.
Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u Bosni i Hercegovini 1992., kada je Zdravko Colic napustio rodno Sarajevo i preselio se u Beograd. Povremeno je nastupao po manjim dvoranama sirom Evrope sa Lazom Ristovskim, a redovan je suradnik na plocama Bregoviceve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine 1994. Komuna i PGP RTS objavili su dvostruki album "Posljednji i prvi" koji je ujedno bio i izbor njegovih najvecih hitova. Tokom 1990-ih godina, album se smatra jednim od najprodavanijih albuma u tadasnjoj SRJ.
Poslije sedam godina pauze, Zdravko Colic je za Komunu 1997. je izdao svoj deveti album "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovica. Pjesme s albuma komponovali su Cola i Brega, a dio tekstova napisali su Marina Tucakovic i Momcilo Bajagic Bajaga. Sa albuma su se izdvojile pjesme "Cini ti se grmi", "Jako, jako slabo srce zavodis", kao i balade "Kad bi moja bila" i "Tabakera". Colic je te godine odrzao devet rasprodanih koncerata u beogradskom Sava centru, a nastupio je i u Pristini, ne obaziruci se na sukobe na Kosovu. Istovremeno njegove pjesme pronalaze svoj put i do publike u Hrvatskoj, gdje su jos donedavno bile nepozeljne i cenzurirane od strane lokalnih radijskih urednika. Tako je pjesmu Zdravka Colica "Pjevam danju, pjevam nocu" krajem 2000. obradila i Ivana Banfic.
Colicev deseti album "Okano", objavljen je krajem 2000. godine u izdanju BK Sounda. Album pored naslovne numere doneo i hitove "Krasiva", "Hotel Balkan" i baladu "U boji vina". Tiraz je bio preko pola miliona prodatih nosaca zvuka, a uslijedila je i velika turneja po vecim gradovima bivse Jugoslavije. Turneja je zavrsena koncertom na Marakani, 30. juna 2001. godine, na kojoj se ovaj put okupilo oko 80.000 ljudi, a pred malim ekranima vise od 4.000.000 ljudi je pratilo direktan prijenos koncerta. Album "Okano" proglasen je za album godine u gotovo svim zemljama bivse domovine, pjesma "Okano" za hit godine, a Zdravko Colic za licnost godine.
24. decembra 2003. godine Zdravko je predstavio album "Carolija", ponovo u izdanju RTV BK. Sa albuma su se izdvojile pesme "Ao nono bijela", "Zlocin i kazna", "Moja draga", "Na ovaj dan", a sa jednim od najboljih spotova se izdvaja veliki hit "Mnogo hvala". U maju 2004. godine je pocela turneja vecim gradovima bivse Jugoslavije i u nekim evropskim zemljama. Tokom 2005. godine odrzano je jos 14 koncerata u Kanadi, Americi, Evropi, kao i na prostorima bivse SFRJ.
Krajem 2006. na trzistu se pojavljuje novi, 12. album Zdravka Colica nazvan jednostavno "Zavicaj". Album nastavlja tradiciju etno-pop zvuka, koju Cola redovito njeguje na svojim albumima u zadnjih dvadesetak godina. Medju pjesmama inspirisanim Sarajevom, Bosnom i tamburasima izdvajaju se pjesme : "Bembasa", "Merak mi je", "Svadbarskim sokakom" i "Andjela". Izvrsne balade "Vrijeme" i "Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi" potpisuju Arsen Dedic odnosno DJordje Balasevic
