www.enovine.net

Mihajlo Pupin - vijesti

Mihajlo Pupin je rođen 9. oktobra 1854. g. u selu Idvor, opština Kovačica, u Banatu. Otac Konstantin (Kosta) i majka Olimpijada, zemljoradnici srednjeg posjeda, imali su
desetoro djece,  petoro muške i petoro ženske.


Pupin je bio oženjen Amerikankom Sarom Katarinom Džekson iz Njujorka. Imao je sa njom ćerku Varvaru, udatu Smit. Umro je 12. marta 1935. u Njujorku i sahranjen na groblju Vudlaun u Bronksu.

Školovanje je započeo u Srpskoj vjeroispovednoj osnovnoj školi u Idvoru, a zatim u Njemačkoj osnovnoj školi u Perlezu. Poslije toga je pohađao Građansku školu i Realku (srednju skolu) u Pančevu, u kojoj je zavrsio V razred u ljeto 1872. godine. Kao odlican učenik, dobio je već 1871. stipendiju u Pančevu.


U jesen 1872. pošao je na školovanje u Prag, u Češku. Osnovni razlozi za to su učešće u sukobima Omladine srpske sa njemačkim vlastima i želja majke, učitelja prote V. Živkovica i učitelja fizike
i matematike Simona Kosa, da kao darovit učenik nastavi dalje školovanje.


Po završetku školovanja 1883. godine primio je diplomu prvog akademskog stepena Bachelor of Arts,a dan prije toga primio je američko državljanstvo.


Dobio je stipendiju kao odličan učenik, za studije matematike i fizike,u Kembridžu u Velikoj Britaniji (1883-1885), a zatim u Berlinu (1885-1889),gde je položio doktorat iz oblasti fizičke hemije, sa temom: "Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji".

Svoju nastavničku karijeru i naučnu djelatnost započeo je kao nastavnik fizičke matematike u odjeljenju za elektrotehniku, na Kolumbija univerzitetu u Njujorku 1889. godine. Pupin je punih četrdeset godina bio nastavnik i profesor Kolumbija univerziteta, od 1889. do 1929. godine. Redovni profesor je od 1901. godine, odnosno od svoje 43. godine zivota.

Pupin je pored naučne djelatnosti, smislio mnogo pronalazaka, od kojih je patentirao 24. Za svoj
sveobuhvatni rad dobio je mnoge nagrade i priznanja.

Pupin je bio i uspješan pisac. Za svoje autobiografsko delo "Sa pašnjaka do naučenjaka" ("From Immigrant to Inventor"), objavljeno 1923. godine, godinu dana kasnije 1924. godine dobio je Pulicerovu nagradu. 

U čitavom svom životu Pupin je zadržao neposredan odnos prema fizičkom radu, običnim ljudima i starom zavičaju. On se za vrijeme školskih odmora aktivno bavio poljoprivrednim poslovima, što je činio i kasnije povremeno kao naučnik, na svojoj farmi u Norfolku, oko 200 km od Njujorka, na kome je zaposlio naše iseljenike, sa njima radio i vodio razgovore.

Pupin je prvi diplomata Srbije u SAD postavljen je za počasnog konzula 1912. godine i ovu duznost je obavljao sve do 1920. godine.

U vrlo teškoj situaciji po granice Jugoslavije on je lično uputio memorandum 19. IV 1919.godine predsedniku SAD, na osnovu dobijenih podataka o istorijskim i etničkim karakteristikama graničnih područja Dalmacije, Slovenije, Istre, Banata, Medjumurja, Baranje i Makedonije sto je doprinelo da Vilson da izjavu svega tri dana kasnije o nepriznavanju Londonskog ugovora saveznika sa Italijom.


U znak priznanja i zahvalnosti za njegovu naučnu i rodoljubivu djelatnost, u Jugoslaviji ime Mihaila Pupina nose: jedan veliki institut u Beogradu (sa preko 300 istrazivaca), jedna fabrika iz
oblasti elektronike i vise škola, a i ulice u mnogim mjestima

Pupin je patentirao ukupno 24 pronalaska. Prvi 1894. godine, a poslednji 1923. godine. Pronalasci su mu, uglavnom, iz oblasti telefonije, telegrafije i radiotehnike. Svjetsku slavu je dobio pronalaskom postupka pupinizacije, koji je omogućio prenos pisanog ili govornog signala na vrlo velike daljine, što prije Pupinovog pronalaska nije bilo moguće. Sam postupak nazvan je po Pupinu.

Pupinov rad je priznat od strane mnogobrojnih univerziteta, koji su mu dodelili počasne diplome.
Dobio je šesnaest takvih diploma. Dodeljeno mu je:


Električna rezonanca, kao predmet izučavanja, privukla je njegovu pažnju u periodu izmedju 1892. i rezultirala pronalaskom električnog strujnog kola, koje se danas univerzalno koristi u svim radio-vezama. Patent električnog kola je prodao kompaniji Markoni.



Za vreme rata, Pupin i njegovi saradnici su se bavili istraživanjem čiji je cilj bio razvoj sistema za otkrivanje podmornica i sistem telefonskih komunikacija u vazdušnom saobraćaju.



Vest koja je onomad stigla iz Nju Jorka da je tamo umro čuveni naucnik, profesor Mihajlo Pupin duboko je ožalostila ne samo one koji su imali intelektualnog i naučnog dodira sa ovim velikim
čovekom, poniklom iz naše sredine, nego sve rodoljube ponosne na njegovu svetsku slavu.