Projekat na Nijagarin vodopadima je bio akt čistog tehnološkog optimizma. Amerikanci su imali san, da "pritisnu vodopade", odkad je prva inžinjerska pilana bila tu izgrađena 1725. Ali šeme za ekstrakt energije nikad nisu bile adekvatno osmišljene.

Od djetinjstva, Tesla je imao san iskorištavanja energije velikog prirodnog čuda. Kasnih 1893-ih, njegov san je postao stvarnost, kad je Wesinghouseu bio dodijeljen ugovor za izgradnju energetske jedinice.

Ugovor je bio posljedica neuspješnog takmičenja raspisanog od strane komisije Nijagarinih vodopada. Komisija, zadužena za planiranje energetslog procesa, je tražila prijedloge od eksperata širom svijeta, da bi ih odbila. Bilo je tu i prijedloga prenosa jednosmjerne struje, kojeg je Edison odobrio. Na čelu komisije je bio Lord Kelvin, poznati britanski fizičar, koji je bio protiv naizmjenične struje poput Edisona, do nije prisustvao Izložbi u Čikagu. Sada, snažni obraćenik naizmjeničnoj struji, Kelvin i njegova komisija je zatražila od Westinghousea da upotrijebi naizmjeničnu struju da bi iskoristio energiju vodopada.

Period izgradnje je bio traumatičan za inžinjere, mehaničare i radnike, ali je teret najviše padao na investitore. U podržavaoce projekta su spadali i neki od najbogatijih ljudi Amerike i Evrope, uključujući: J. P. Morgana, Johna Jacoba Astora, Lorda Rothschilda, and W. K. Vanderbilta. Nakon pet godina noćne more sumnji i finansijskih kriza, projekat se približio krajui. Tesla nikad nije sumnjao u rezultate. Investitori, pak, nisu bili sigurni u rad sistema. Dok su mašine glatko radile u Teslinoj mašti, još su bile neisprobane i skupe.

Ali brige su bile neopravdane. Kad su prekidač upalili, prva struja je dostigla Buffalo u ponoć, 16. novembra, 1896. Niagara Falls Gazette je izvijestila toga dana, "Paljenje prekidača u velikoj električnoj centrali na Nijagari je dovršilo krug koji uzrokovao da rijeka Niagara teče uzbrdo."

Prvi elektricitet u Buffalu je došao u željezničku kompaniju

Da je elektricitet došao, tvrdila je lokalna željeznička kompanija, ali još prije toga je lokalna električna kompanija imala još pet hiljada narudžbi od građana. Za pet godina, broj generatora na Nijagarinim vodopadima je dostigao planiranih deset, i struja je osvjetljavala New York.  Broadway je bio zapaljen svjetlima, liftovi željeznice, metro su tutnjali: čak su i Edisonovi sistemi bili konvertovani na naizmjeničnu struju.

Ali bilo je komplikacija. I Westinghouse i General Electric korporacije su bile moralno i finansijski iscrpljene ratom struja. Godine parnice, apsorpcije Edisonove kompanije i drugih, od strane profesionalnih menadžera GE-a, i finansijsko teturanje Westinghousea je dovelo do preuzimanja vlasti. Ovo je bila era Robbera Baronsa, i jedan od najvećih je bio spreman da načini svoj korak, J.P. Morgan, nadajući se da svu američku hidroelektričnu snagu stavi pod svoju kontrolu, što je produkovalo manipulacijom berze s namjerom iscrpljivanja Westinghousea i kupovinom Teslinih patenata. Djelimično zahvaljujući Tesli, ovo se nije desilo.