Pohod na Evropu počeo je 22. maja 2004. godine u ranim jutarnjim časovima. Svih 9 odjeljenja su se, po dogovoru, trebali okupiti ispred škole (Gimnazije). Putovanje još nije bilo ni počelo kada smo saznali jednu zanimljivost: djevojka iz jednog odjeljenja, nije bitno kojeg (ne smijemo otkriti identitet, da ne bi kasnije snosili posljedice), je zaboravila pasoš. Još je zanimljivije to što dotična osoba ne živi u bližoj okolini Gimnazije, tako da se agonija čekanja produžila ... Želimo samo da napomenemo da nam namjera nije bila da ismijemo ili na bilo koji način kompromitujemo datu osobu, već da navedeno zanimljive i povrh svega istinite detalje.

...Još uvijek su nam oči bile napola zatvorene a sa 4 visokoturistička autobusa  agencije "Smiljić", pošli smo u osvajanje Evrope. Iz naše Republike prešli smo preko rijeke Save i dobrog starog mosta graničara u nama susjednu, R.Hrvatsku a uskoro smo se našli pred ,nama najbližoj, zemlji koja je usla u EU. I naravno morali smo čekati malo duže, jer ipak je to članica Evropske Unije. Jedna osoba je kroz staklo posmatrala prvi let vrabca, malo nesiguran i nećemo reći bezuspješan jer poslije serije padanja konačno je uzletio. Radostan uzvik "Pogledajte orao leti!" i naravno svi koji su bili na toj strani autobusa uputili su svoje radoznale poglede prema "orlu". I u tom našem čekanju, jer ipak mi "ulazimo u Evropu" (kako nam je jedna cijenjena osoba naglasavala) a svako cekanje se isplati, prolamali su se "domaći hitovi" kao npr. : "To Miki,to", "Cvetak zanovetak", "Mile voli disko" i, zamalo da zaboravimo, veliki ljetni hit "In the disco". Putovanje se nastavilo uz pjesmu,veselje... Pojedinci su uveliko jeli, jer ipak je iscrpljujuće to "mučno" čekanje.

                               

                           To Miki, to!

             Ogladnjele gimnazijalke

Pauze su bile česte zbog potreba putnika.

 Granica sa Italijom je ponovila čekanje. I ona je članica Evropske Unije, pa je normalno da se svi podaci dobro provjere, jer "Ko zna kakvi sve dolaze sa tog Balkana". I opet posmatranje kroz staklo... Prolazilo je mnoštvo automobila i naši pogledi su ponovo upućeni prema toj strani. Vjerujte nam, takve automobile kod nas voze samo oni sa "malo većim džepom”. Iz ovoga možete zaključiti da se kod njih ne vozi naš dobri jugo, fićo, golf 2. Naravno, nama dolazi samo "ono što svijet neće". Moglo se primjetiti da je im je standard visok i da je naš daleko od njihovog.

NEXT