Banja Luka, grad kakav želim

Banja Luka je pjesma koju najviše volim.Razigrana kao note u đačkoj kajdanci.Nasmijana kao osmijeh pjegave djevojčice sa plavim kikicama.Ponosna kao stari Kastel čiji se zidovi ogledaju u ljepotanu Vrbasu.Šaramantna kao dama sa balova.Razuzdana kao mladić na sportskom terenu.
Banja Luka moje drugo srce,svim svojim venama i kapilarim usmjerena je prema centru gdje je novi hram Hrista Spasitelja,bronzana zvona na visokom zvoniku i časni krst Pravoslavlja.Njene ulice dolaze iz davnih vremena svojim drvoredima prolaze kroz burnu prošlost pa je zato grad istorija.Banja Luka je danas savremeni grad u kome živi mnogo ljudi.Njeni široki bulevari i ulice nose na sebi svu užurbanost modernog vremena.Visoki jablanovi i neboderi se takmiče ko će prije dohvatiti zvijezde.Zbog toga je ona grad današnjice.Ovdje sam rođen,živim i rastem.Ovdje se školujem,ovdje ću i da ostarim i da gledam neke nove klince.Mnogo je toga.Banja Luka
je grad vremena koja dolaze.Grad budućnosti.
Hor '' Banjalučanke '' je nekad pjevao:
'' Nosim te u srcu,
   čuvam te u duši,
   pjevam samo tebi,
   mojoj Banja Luci.''
 

Kecman Nemanja VI1
O.Š.''Ivo Andrić''