Banja Luka, grad kakav želim
Banja Luka je pjesma koju najviše volim.Razigrana kao note u đačkoj
kajdanci.Nasmijana kao osmijeh pjegave djevojčice sa plavim kikicama.Ponosna kao
stari Kastel čiji se zidovi ogledaju u ljepotanu Vrbasu.Šaramantna kao dama sa
balova.Razuzdana kao mladić na sportskom terenu.
Banja Luka moje drugo srce,svim svojim venama i kapilarim usmjerena je prema
centru gdje je novi hram Hrista Spasitelja,bronzana zvona na visokom zvoniku i
časni krst Pravoslavlja.Njene ulice dolaze iz davnih vremena svojim drvoredima
prolaze kroz burnu prošlost pa je zato grad istorija.Banja Luka je danas
savremeni grad u kome živi mnogo ljudi.Njeni široki bulevari i ulice nose na
sebi svu užurbanost modernog vremena.Visoki jablanovi i neboderi se takmiče ko
će prije dohvatiti zvijezde.Zbog toga je ona grad današnjice.Ovdje sam
rođen,živim i rastem.Ovdje se školujem,ovdje ću i da ostarim i da gledam neke
nove klince.Mnogo je toga.Banja Luka
je grad vremena koja dolaze.Grad budućnosti.
Hor '' Banjalučanke '' je nekad pjevao:
'' Nosim te u srcu,
čuvam te u duši,
pjevam samo tebi,
mojoj Banja Luci.''
Kecman Nemanja VI1
O.Š.''Ivo Andrić''