Super pokretljivi lovac

Avion koji je figurama kao sto su “Super kobra” ili “Kulbit” zadivio posjetioce vazdušnih izložbi širom svijeta predstavlja posljednju verziju koja je nastala na temelju aviona Su-27.

Avion Su-27, preteča SU-37, često je nazivan ruskom enigmom 80-ih. Dizajniran 1977. u Eksperimentalnom Dizajnerskom Birou (OKB) Suhoj, SU-27, je postao prvi istinski taktički avion 4. generacije sovjetskih, danas ruskih, vazdušnih snaga.

 

Bilo kada, bilo gdje

Bile su to riječi glavnog dizajnera aviona Su -37, Mihaila Simonova, izazivajući pritom bilo koji zapadni avion na blisku vazdušnu borbu (naravno, bez završnog ispaljivanja projektila vazduh-vazduh), nakon što je priupitan o stvarnoj učinkovitosti vektorskog potiska u borbi. Ovaj izazov još uvijek niko nije prihvatio.
Kada su se pojavili avioni 4. generacije odlikovala ih je bolja pokretljivost, neophodna za blisku vazdušnu borbu, bolji oružani sistem i avionika. Tipični predstavnici ove grupe aviona su npr. američki F-15, F-16, F/A-l8 i ruski MIG-29 i Su-27. Za razliku od njh, avione 5. generacije odlikuje, uz puno brže kompjuterske sisteme, vektorski potisak i smanjeni radarski odraz (avion se teško može otkriti na ekranima konvencionalnih radara), što se postiže premazivanjem površine aviona posebnim materijalima koji upijaju elektromagnetsko zračenje radara, kao i postavljanjem površina aviona pod posebnim uglom. Jedini stvarni predstavnik ove grupe aviona je američki F-22 Raptor, koji bi uskoro trebao ući u sastav Vazdušnih Snaga Sjedinjenih Američkih Država (USAF).

Kulbit

Prvi let prototipa aviona Su-37 izvršen je 2. aprila 1996. a pilot za komandama bio je jedan od najboljih ruskih pilota Jevgenij Frolov. Pet mjeseci nakon ovoga uslijedio je pokazni let aviona na poznatoj svjetskoj vazdušnoj izložbi Farnborough ‘96. gdje je očarao gledaoce izvodeći nevjerovatne manevre. Ovo je uključivalo i “Super Kobru”, manevar koji je tada prvi put demonstriran. Avion ulazi u manevar leteći horizontalno brzinom od 400 km/h, zatim povećava napadni ugao (ugao između uzdužne ose aviona i pravca strujanja okolnog vazduha) aviona do 135°, nakon čega, koristeći vektorski potisak, avion smanjuje napadni ugao na 90° i pod tim uglom leti 4 do 6 sekundi. Obaranjem nosa avion se izvlači iz manevra i nastavlja let brzinom od 150 km/h, bez gubitka visine.
Najimpresivniji manevar u repertoaru Su-37 bio je kulbit (salto). Avion ulazi u manevar leteći horizontalno brzinom od 350 km/h, povećava napadni ugao do 180°, okrećući se na leđa, zatim koristeći vektorski potisak završava kulbit, tj. okret od 360 oko poprečne ose aviona. Na izlasku iz manevra avion je u položaju s nosom nadole od 30° i brzinom od 60 km/h. Ovi manevri mogući su samo korištenjem motora s vektorskim potiskom. Za razliku od američkog X-31, koji je takođe imao vektorski potisak, Su-37 nije eksperimentalni primjerak, već prototip aviona za serijsku proizvodnju. Ima standardnu konfiguraciju višenamjenskog lovca Su-35, može ponijeti do 12 raketa vazduh-vazduh i do 8000 kg ubojitih sredstava.

Vektorski potisak

Da bismo shvatili važnost vektorskog potiska, moramo znati da konvencionalne pogonske grupe aviona imaju nepomičnu mlaznicu, tako da je pravac sile potiska paralelan ili skoro paralelan s pravcem uzdužne ose aviona. Na ovaj način momenti koji zakreću avion oko njegovog težišta nastaju isključivo stvaranjem aerodinamičkih sila otklanjanjem kontrolnih površina. U glavne kontrolne površine ubrajamo krilca na vrhovima krila koja zakreću avion oko uzdužne ose te kormila dubine i pravca koja se nalaze u sastavu horizontalnih i vertikalnih repnih površina, a zakreću avion oko poprečne i vertikalne ose. Kod aviona s vektorskim potiskom pravac sile potiska može se za određeni ugao otkloniti od uzdužne ose aviona zakretanjem mlaznice, tako da se sila rastavlja na komponentu paralelnu s uzdužnom osi aviona i komponentu uspravnu na tu osu. Komponenta sile uspravne na uzdužnu osu stvara dodatni moment oko težišta aviona. Krajnji rezultat je da avioni s vektorskim potiskom mogu letjeti pod puno većim napadnim uglovima, pa im je pokretljivost znatno veća, a manevre izvode brže i u manjem prostoru. Motori AL-31F i AL-31FU potpuno su međusobno zamjenjivi; drugim riječima, sve izvedenice aviona Su-27, kao i sam Su-27, mogu biti pokretane motorom AL-31FU.
Vektorski potisak, utjelovljen u ukupni upravljački okvir aviona, omogućava izvođenje manevara s brzinama koje se približavaju nuli, bez ograničenja napadnog ugla, pri čemu može locirati mete radarom i napasti ih iz bilo kojeg položaja, što mu daje prednost u vazdušnoj borbi.

 

Avionika i naoružanje

Radar N-011 postavljen na avion je višefunkcionalan, otporan na ometanje i s faznom rešetkom. Navodni domet za vazdušne mete iznosi 400 km, ili 200 km za zemaljske ciljeve. Istovremeno može pratiti do 15 i napasti do 6 ciljeva. U repnom konusu, koji se nalazi između mlaznica motora, može se smjestiti antena radara za pretraživanje zadnje polusfere do udaljenosti od 4 km, što omogućuje gađanje raketom kratkog dometa R-73E vazdušnih ciljeva koji se nalaze iza aviona.
Topničko naoružanje sastoji se od jednog jednocjevnog topa GSh-301, kalibra 30 mm i teoretske brzine paljbe od 1500 metaka u minuti, sa šaržerom od 150 metaka. Za blisku vazdušnu borbu najčešće koristi kratkodometne rakete R-73E sa glavom za IC navođenje i dometa od 300 m do 30 km. Ova raketa je jedna od najboljih na svijetu. Zahvaljujuci 3D mlaznici ima vektorski potisak pa ostvaruje vrlo velike ugaone brzine zaokreta, a polje zahvata cilja iznosi 60°. Drugim riječima. pilot može gađati ciljeve koji su otklonjeni do 60° u svim smjerovima od uzdužne ose aviona. Za borbu na srednjim udaljenostima Su-37 koristi IC ili radarski navođene rakete R-27 ili R-77 dometa do 150 km.
Za gađanje ciljeva na vrlo velikim udaljenostima može se koristiti raketal Ks-172, koja pogađa ciljeve na udaljenosti do 400 km. Ovaj projektil dužine 6 metara ima aktivno radarsko navođenje, što znači da se navodi na cilj pomoću vlastitog radara. Za napad na zemaljske ili na mete na vodenoj površini Su-37 nosi paletu IC i radarski navođenih projektila od kojih je najzanimljiviji protivbrodski projektil Kh-41 “Moscit” sa aktivnim radarskim navođenjem, dužine skoro 10 metara i sa bojevom glavom teškom čak 320 kg.

Avion Su-37 predstavlja sjajan avion visokih mogućnosti, u koji su ugrađena najnovija dostignuća ruskih avio-konstruktora i koji bi trebao u budućnosti predstavljati okosnicu ruskog presretačkog vazduhoplovstva. Jedino je pitanje koliko će ta budućnost biti bliska, s obzirom na hronični manjak novca u Ruskom ratnom vazduhoplovstvu.


Avijacija (c) 2005. Dizajnirao Branko Zlokapa

Zanimljivosti