Ruski
pištolj Gjurza konstruisan je u institutu CNII
TOČMAŠ, na osnovu pištolja PM. Prvi put je
prikazan 1991. godine, a pet godina kasnije
uveden je u operativnu upotrebu u ruskim
oružanim snagama.
Pištolj
Gjurza je namenjen za dejstvo protiv žive sile
zaštićene pancirnim prslucima I, II i III
stepena zaštite na daljinama do 100 m, kao i
protiv ciljeva koji se nalaze u motornim
vozilima, prizemljenim vazduhoplovima i sl.
Oružje koristi posebno razvijenu visokoimpulsnu
municiju 9 x 26 mm SP-10 (fabrička oznaka
RG-052). Na udaljenosti od 100 m zrno sa
sigurnošću probija zaštitne prsluke koji sadrže
dve titanijumske ploče debljine 1,3 mm i 30
slojeva kevlara. Na daljini 50 m probija čeličnu
ploču debljine 4 mm.
Gjurza je pištolj sa zabravljenim zatvaračem.
Puni se okvirom kapaciteta 18 metaka. Teoretska
brzina gađanja je 40 metaka u minuti. Opremljen
je sa dve automatske kočnice - jedna se nalazi
na zadnjem delu rukohvata i onemogućava
opaljenje ako pištolj nije čvrsto stegnut u
šaci, a druga je na obarači.
Prosečan strelac sa Gjurzom na 25 metara grupiše
10 pogodaka u krug prečnika 8 cm, a na 100 m u
krug prečnika 32 cm.
Pištoljem Gjurza naoružani su pripadnici službi
obezbeđenja predsednika Rusije i Belorusije, što
dovoljno govori o kvalitetu ovog oružja. |