Ruski pištolj Gjurza konstruisan je u institutu CNII TOČMAŠ, na osnovu pištolja PM. Prvi put je prikazan 1991. godine, a pet godina kasnije uveden je u operativnu upotrebu u ruskim oružanim snagama.

Pištolj Gjurza je namenjen za dejstvo protiv žive sile zaštićene pancirnim prslucima I, II i III stepena zaštite na daljinama do 100 m, kao i protiv ciljeva koji se nalaze u motornim vozilima, prizemljenim vazduhoplovima i sl.

Oružje koristi posebno razvijenu visokoimpulsnu municiju 9 x 26 mm SP-10 (fabrička oznaka RG-052). Na udaljenosti od 100 m zrno sa sigurnošću probija zaštitne prsluke koji sadrže dve titanijumske ploče debljine 1,3 mm i 30 slojeva kevlara. Na daljini 50 m probija čeličnu ploču debljine 4 mm.

Gjurza je pištolj sa zabravljenim zatvaračem. Puni se okvirom kapaciteta 18 metaka. Teoretska brzina gađanja je 40 metaka u minuti. Opremljen je sa dve automatske kočnice - jedna se nalazi na zadnjem delu rukohvata i onemogućava opaljenje ako pištolj nije čvrsto stegnut u šaci, a druga je na obarači.

Prosečan strelac sa Gjurzom na 25 metara grupiše 10 pogodaka u krug prečnika 8 cm, a na 100 m u krug prečnika 32 cm.

Pištoljem Gjurza naoružani su pripadnici službi obezbeđenja predsednika Rusije i Belorusije, što dovoljno govori o kvalitetu ovog oružja.

Zanimljivosti