Istorija piva

Pivo je jedno od najpopularnijih alkoholnih pića. Tokom 1985. ekipa Nacionalnog škotskog muzeja iz Edinburga iskopala je u Rimu, na jednom od hebridskih ostrva, posudu od terakote s nepoznatim sastojcima, iz neolitskog doba. Analizom tog nalaza dobijen je napitak za pivo, koje se pravilo iz zobi, ječma, meda i paprati. Ovo piće, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se već u predhistorijskom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Sloveni i Skiti... Proizvodio se iz ječma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi začinjavali su ga raznim mirođijama i medom. Današnji glavni sastojak hmelj počeo se koristiti tek u 13. vijeku. Pivopijska središta u starom vijeku bila su u Jermeniji, Mesopotamiji i Egiptu. Iz tih su područja pivo poslije preuzeli Grci i Rimljani.

Sastojci dragocjene tečnosti: voda, etanol, ugljen dioksid i neprovreli dio ekstrakta (suhe materije) sladi. Udio etanola ovisi o koncentraciji suhe materije u sladi od koje je pivo proizvedeno i stepenu prevrenja. Zavisno od vrste piva, zapreminski udio alkohola može biti različit, tj. manji od 0,5% kod "bezalkoholnih" piva i veći od 8% kod ječmenih vina. Lager piva sadrže do 0,5% ugljen dioksida, koji mu daje svježinu, te bitno utiče na pjenušavost. Stabilnost pjene zavisi od koncentracije i hemijskog sastava neprevrelog dijela ekstrakta, pa se piva s više ekstrakta mahom jače pjene. Sposobnost držanja pjene zavisi od količine i hemijskog sastava ekstrakta. Od piva se traži da pri punjenju u čašu pjeni tako da se ova gusta i čvrsta pena zadrži na površini najmanje 3 minute. Mehurići ugljen dioksida koji se dižu od dna ka površini pomažu održavanju pjene. Ekstrakt piva pretežno čine ugljikohidrati i manja količina proteina, aminokiselina i sastavnih dijelova hmelja. Od sastava ekstrakta zavisi punoća ukusa piva. Hemijski sastav ekstrakta ne zavisi samo od vrste slada, nego i od načina proizvodnje sladovine i vođenja fermentacije, odnosno stepena konačnog prevrenja na kraju fermentacije.

Pivo se našlo i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - Hamurabijevom zakoniku (uklesanom klinastim pismom na stubu od crnog diurita (vrsta kamena vulkanskog porijekla). Hamurabi, vavilonski kralj (1729 - 1686. g. p.n.e.) kaže: "Pivo ne smije sadržati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni"

U zakonu još stoji: "Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće, treba biti pozvana na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne smije doći kao gošća. Žena koja ide u krčmu da u njoj pije, ima da se spali."

Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potreba da bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrijednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobijali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dva do tri litra. Riječ pivo (bira, bier, ber, bicre) nastala je u manastirima negdje između šestog i sedmog vijeka, u vrijeme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. U srednjem vijeku proizvodnjom piva bavili su se kaluđeri, a danas je to snažna grana industrije. Najveći proizvođači su Njemačka, Velika Britanija, SAD, zatim Češka, Belgija i Irska. Historija piva se nastavlja kroz Sumere, Etrurce, Rimljane, nordijske barbare i poslije toga kršćansku Evropu. Kaluđeri su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz "medicinskih" razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno kršćanskim ljekovitim napitkom", da bi se uključilo u kaluđersku hranu, a smjelo se piti i u dane posta. Nema podataka da se pivo proizvodilo u pravoslavnim manastirima.

Pivo se pije u svakoj prilici. Ali dok je kod nas gotovo nezamislivo piti pivo uz ribu, to je sasvim uobičajeno u Belgiji, Njemačkoj, Engleskoj... Uzgred, u tim zemljama jede se češće i više ribe nego kod nas. U spomenutim zemljama gotovo svaki bolji kafić ili restoran ima svoju vlastitu proizvodnju veoma dobrog piva. Kad se pije puno piva, jednostavnije je piti točeno. Ali, poznavaoci tvrde da je ipak ukusnije pivo iz boce.

1. Prostor u kom ćete degustirati pivo treba da bude dovoljno osvijetljen kako biste ocijenili bistrinu i boju piva. Do vas ne bi smjeli da dopiru nikakvi strani mirisi.
2. Čaša u koju se uljeva pivo mora biti savršeno čista, bez ogrebotina i dovoljno velika da u nju stane i vaš nos dok ispijate gutljaj tečnosti. Na taj način ćete najbolje osjetiti i miris piva.
3. Prije degustacije piva ne jedite jako začinjenu i masnu hranu. Takođe, ne koristite parfem, ruž za usne i druge kozmetičke preparate.
4. Prije otvaranja, provjerite rok trajanja piva, kao i ima li u boci taloga.
5. Osjetite bocu! Naravno, pivo mora biti hladno, ali ni tu nije dobro pretjerivati. Idealna temperatura za pivo kreće se između 22-25 Celzijusova stepena. Ostavite se mitske predrasude o "ledenom pivu" jer na preniskoj temperaturi nećete osjetiti nikakvu aromu piva.
6. Kada otvarate bocu obratite pažnju na količinu pjene i kako reaguje ugljendioksid prilikom otvaranja čepa.
7. Kada uljevate pivo samo ga pustite da klizne niz unutrašnjost čaše. Tek kad ste ispunili otprilike dvije trećine čaše možete ispraviti bocu kako biste na kraju dobili i pjenu. Uz pivo uvijek mora da ide pjena, a pjena se mora uzdizati i preko ivice čaše.
8. Kad ste pivo natočili u čašu smjesta ispitajte miris (slično kao i kod vina). Naime, mnogi aromatični sastojci piva ispare vrlo brzo u dodiru sa vazduhom. Osjećate li aromu slada? Vuče li na limun, cvijeće ili na svježe pokošenu travu?
9. Zatim ispijte jedan veći gutljaj. Za razliku od vina, pivo se ispija u većim gutljajima i usna šupljina mora biti puna. Osjetite i usporedite odnos između temperature, arome i stepena zapjenjenosti.
10. Nikad ne mućkajte pivo u ustima! Samo pustite da klizne u vaš stomak. Pokušajte usporediti odnos temperature, arome i stepena zapjenjenosti prije i poslije gutljaja. Pričekajte 15-tak sekundi i ponovo pokušajte odrediti okus piva nakon gutljaja. Da li je sladak ili suh? Zadržava li se u ustima ili brzo nestane?
11. Još jedanput pomirišite pivo. Neke arome dolaze do izražaja minut do dva nakon otvaranja boce. Zatim ponovno ispijte jedan dobar gutljaj i uporedite rezultate s onima na početku testa.
12. Kako biste "resetovali" svoja čula koja učestvuju u testiranju piva, dovoljni su nezasoljeni krekeri ili običan hljeb.

Postoji mnogo načina ocjenjivanja kvaliteta piva. Jedan od najprihvatljivijih metoda je metoda po Fredu Ekhartu koji se tretira kao jedan od najvećih poznavalaca piva. Napravio je nekoliko kategorija koje su bitne u analizi i koje pojedinačno ocjenjuje. Zbir tih ocjena daje broj koji označava kvalitet određenog piva. Maksimalan broj bodova po ovoj metodi je 20.

Postoje sljedeće kategorije koje se ocjenjuju:

1. Izgled (maksimum 3 boda):
   • ocjenjuje se izgled i stabilnost pjene
   • provjerava se sediment na dnu boce
   • ocjenjuje se izgled piva u čaši
2. Miris (maksimum 4 boda):
   • ocjenjuju se opći miris, bouquet i prisustvo mirisa hmelja
3. Ukus (maksimum 10 bodova):
   • ocjenjuje se kvalitet hmelja
   • provjerava se odnos slada i alkohola
   • odreduje se karakter piva
   • ocjenjuje se ukus koji ostaje u ustima
   • gustoća
4. Opći utisak (maksimum 3 boda)

Zanimljivosti