ISTORIJA
Grad je nastao sredinom 3. veka pre naše
ere oko keltske trvđave pod imenom Lutecija. Tvrđava se nalazila na ostrvu De la
site. Ime Lutecija se po prvi put pominje godine 53. p. n. e. u šestoj knjizi
Julija Cezara iz ciklusa O Galskim ratovima (De Bello Gallico).
Pretpostavlja se da je Pariz kasnije ime dobio po keltskom plemenu Parizi
(Parisii).
Kada su se rimljani približili ovom naselju 52. godine p. n. e., Parizi su
spalili Luteciju i sve mostove. Rimljani su na levoj obali Sene sagradili novi
grad na brdu koje će kasnije biti poznato kao brdo Svete Ženevjeve. Tu su
sagradili terme, forum i amfiteatar. U rimskoj Galiji ovaj grad se zvao Civitas
Parisiorum, ili Parizija, i nije imao veći značaj.
Sveci zaštitnici grada su Sveti Žermen (Saint Germain) i Sveta Ženevjeva (Sainte
Geneviève), za koje se veruje da su ubedili hunskog ratnika Atilu da poštedi
grad u 5. veku.
Dolazak Merovinga u 5. veku je označio kraj rimske vladavine. Godine 508. Pariz
je postao prestonica merovinške države pod kraljem Hlodvogom I. Tokom vladavine
Karolinga grad su više puta napadali Normani. Vladari dinastije Kapet su Pariz
proglasili prestonicom Francuske. Kralj Filip II Avgust (1165–1223.) je utvrdio
grad i sagradio palatu Luvr. U to vreme se na desnoj obali razvilo zanatstvo.
Prva natkrivena pijaca je otvorena 1181. Početkom 14. veka iz više manjih škola
se razvio Univerzitet Sorbona. Kralj Šarl V je na levoj obali Sene podigao
zidine za odbranu grada od Engleza. Godine 1370. podigao je zid i na desnoj
obali. Tokom Stogodišnjeg rata, Parizom su od 1420. do 1436. vladali Englezi.
Pariz je bio katolička tvrđava za vreme verskih ratova u Francuskoj u drugoj
polovini 16. veka. U Bartolomejskoj noći 24. avgusta 1572. hiljade francuskih
protestanata (hugenota) su pobijeni u Parizu. Za vreme vladavine Luja XIV
uvedeno je ulično osvetljenje, modernizovano snabdevanje vodom i izgrađene
bolnice. On je naredio rušenje gradskih zidina i izgradnju velikih gradskih
bulevara. Kraljeva rezidencija se preselila u Versaj. Ipak, Pariz je ostao, bez
premca, politički, privredni i demografski centar Francuske.
Francuska revolucija 1789. (pad Bastilje)
Godine 1789. u Parizu je izbila Francuska revolucija koja je utrla put
zbacivanju monarhije i osnivanju francuske Republike. Nova gradska utvrđenja su
podignuta 1844. na mestu današnjeg Periferijskog bulevara. Sa dužinom od 39
kilometara, sa 94 bastiona i 16 tvrđava, ovo je predstavljalo najveće utvrđenje
na svetu.
U drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. veka u Parizu je održano šest
Svetskih izložbi (1855, 1867, 1878, 1889, 1900. i 1937.). Ove izložbe su
podvukle globalni kulturni i politički značaj Pariza. Nemačke trupe su osvojile
Pariz 1871. Usledila je narodna pobuna poznata kao Pariska komuna. Period od
1871. do 1914. se označava kao „Bel epok“ (lepa epoha, belle époque). Grad je u
drugoj polovini 19. veka doživeo velike arhitektonske promene po planovima
barona Osmana. Celi blokovi krivudavih i uskih srednjevekovnih ulica su srušeni
da bi se izgrdile široke avenije, bulevari i neoklasicističke fasade koje su
slika Pariza danas. U to doba su izgrađene železnička stanica Lion, zgrada
Opere, most Aleksandra III, i prepoznatljive stanice metroa u stilu ove epohe.
Letnje Olimpijske igre su održane u Parizu 1900. i 1924.
Pariz je bio pod nemačkom okupacijom u Drugom svetskom ratu od 1940. do 25.
avgusta 1944.
U maju 1968. Pariz je bio centar studentskih demonstracija, masovnih štrajkova i
nereda. Godine 2005. neredi su izbili u siromašnim imigrantskim predgrađima i
proširili se na druge gradove Francuske.