Cinderella man

Stvaraoci Legende o bokseru imali su na sebi jedan težak zadatak. Ovo je priča zasnovana, kako se to obično kaže, na istinitim događajima – bokser Džejms Džej Bredok zaista je postojao i imao porodicu u vrijeme onog djela američke istorije koje se naziva velika depresija ili velika ekonomska kriza. Kako su svakim danom bili sve siromašniji, glava porodice Bredok je morao vratiti se boksu, sportu koji je napusti zato što je ranije izbačen iz bokserskog saveza. Težak zadatak ovog filma se sastojao u obrađivanju temi na koju u Holivudu nećete baš često i naići, a to je siromaštvo. S jedne strane, publici možete mazati oči o mnogo toga, ali kada im počnete pričati o nečemu što im je tako blisko kao siromaštvo, neizbježno dolazi do kratkog spoja u prijemu. To pogotovo treba da važi za ovu našu zemlju u kojoj vam na kraju srednje školu daju nesretni procenat nezaposlenosti koji vam govori da ako budete imali mnogo, mnogo sreće, možda i uđete u onu četvrtinu stanovništvu sa zaposlenjem. Ako dobijete zdravstvenu zaštitu i tri stotine maraka iznad minimalca, ispunjavata dio sna. A ovo nije velika depresija, ovo je stanje sa koga se mukom može pomjeriti. Zato bosanskohercegovački gledalac teško da može progutati film u kome Rene Zelveger kao supruga boksera Bredoka, iako šalje djece svom ocu, zato što nisu u stanju prehraniti ih i grijati tokom zime, dakle bez obzira na sve to siromaštvo, ima, tokom filma, frizuru čija se cijena mjeri stotinama dolara. Holivudizacija siromaštva je nekima smiješna, ali se dešava u pravljenju ovakvih i sličnih filmova. A Ron Hauvard nije Džon Ford, pa da dobijete Plodove gnijeva za novi vijek. Ron Hauvard je, kako je to pokazao ranijim filmovima, prilično loš režiser. Većina scena borbe u ringu je tromog ritma, osim završnice, koja je prilično uzbudljiva, iako ni to nije baš savršeno. Najnesrećniji potez režisera Hauvarda je što prilično često u scenama borbe pokuašava da napravi posvetu Razjarenom biku Martina Skorsizija što završava loše po Legende o bokseru. Kako režira akciju, tako režira i dramu. Hauvard ovdje primjenjuje recept danskog ekscentrika Larsa fon Trira koji nakon što napravi potpuno dobre likove, bez ijedne mane, onda ih stavlja u niz nepodnošljivih situacija. Neki bi to nazvali sadizmom, drugi neukusom. Tim postupkom teško da se može reći nešto smisleno o ljudima koji pate. Legende o bokseru je baždaren za Oskare. Tu su Rasel Krou u ulozi koja vrišti: Hoću drugog Oskara, zatim Rene Zelveger, fotografija je kao preslikana iz Djevojke od milion dolara. Dakle, sve je na mjestu. Možda Hauvard i može pokupiti nekoliko Oskara ovim filmom. Kad mu je to uspjelo Briljantnim umom, uspjećemu bilo čim.