GO

Najvažnija sporedna stvar na svijetu ne zove se tako bez razloga. Niko vam ne mora govoriti koliko je fudbal važan gomili muškaraca, mada ne samo i njima. Na taj način napraviti film o fudbalu je teže od adaptacije Gospodara prstena. Jednostavno, broj onih čije fantazije treba da zadovoljite je ogroman. Uz to, ne postoji jedinstveni tekst poput neke knjige od koje možete krenuti barem sa osnovnom pričom. Morate smisliti priču koja gomili ljudi treba da djeluje kao promovisanje svih vrjednosti koje vežu za taj sport s loptom. Zato nije nikakvo čudo ako vam film koji dobijete bude zbirka uredno poredanih klišea. U Go imate sve što je potrebno za priču o uspjehu – skromnog, bogobojažljivog i nevjerovatno talentovanog fudbalera, onda oca koji je pretrpio previše razočaranja u životu da bi gajio iluzije o brzom uspjehu, baku i mlađeg brata koji su tu da daju neki materijalni razlog za njegov put ka uspjehu, jer su jadni oni slabi i nezaštićeni. Tu negdje se upetlja i nekad slavni fudbaler koji nije iskoristi svoj potencijal i žali za mladošću. Taj je upotrebljiv i kao surogat za razočaranog oca. Naravno, ne smije se zaboraviti ni čestito djevojče sa mnoštvom hvalvrijednih vrlina, kao što se ne smije zaboraviti ni komični predah u vidu prijatelja koji ima problema sa drogama i izlascima, ali koga će naš junak srediti i dovesti u red. Sve politčki korektno i sigurno. Najgore je to što sve ovo zapravo vrlo lijepo funkcioniše. U Go nema praznog hoda, sve dolazi na svoje mjesto, nema rupe, nema zadržavanja ne nepotrebnim mjestima. Naravno da ne možete očekivati Velvet Goldmajn, jer su ljubitelji fudbala kudikamo konzervativniji od ljubitelja glem roka, kao što ne možete očekivati ni Bilo koje nedjelje, jedan dobar film koji pokazuje da priče o sportu nisu baš nevine i ispunjene suncem. Ipak, režiser Deni Kenon nema pretenzije da bude novi Oliver Stoun, nego da vam ne pokvari ona dva sata za koje ste odlučili da ga potrošite na njegov film. Da, Go je nevjerovatno naivan. Da, prilično je bezopasan, čak u tolikoj mjeri da obavezan dio priče o upjehu u kome junaku bude gurnut nož u leđa ispadne prilično jadan. Da, ovo sve vam se neće zadržati u glavi nakon što napustite bioskopsku salu. Ali bez obzira na sve, dok budete u toj sali, nećete se dosađivati. Ponekad je to sve što je potrebno.