Nakon uspjeha trilogije Gospodar prstenova Pitera Xeksona, bilo je za očekivawe kada će se slični filmovi pojaviti. Dakle oni koji će na neki način biti zasnovani na legendi ili mitu koji je od ove stvarnosti udaljen dovoljno daleko da se svijet u kome se ta legenda ili mit odigrava može označiti kao nedostižno egzotičan i tako postati mjesto za plasirawe neobuzdanih fantazija. Prvo je došla Troja Volfganga Pitersena koji pored toga što je uspio da Homerovu Ilijadu svede na nizanje najbesramnijih klišea, napravio i grozno dosadan film. Kralj Artur Antoana Fukva dosadan je tek nešto manje. Sam Fukva se čini manje primjeran filmu koji je režirao nego Volfgang Pitersen kao naklonjen spektaklima bio primjeren Troji. Fukva je režirao Rezervne ubice i Dan obuke, dva filma koji nekima izgledaju kao najhrabriji američki žanrovski filmovi u posljednje vrijeme. Prije toga, Fukva je režirao video spotove i reklame, tako da su njegovi ritmovi veoma brzi, a slike veoma lijepe Ovo je ono što se i u Kralju Arturu može nepogrešivo prepoznati i gdje se možda krije i razlog njegovog aganžmana. Treba dodati da je fotografija sa spektrom boja svedenim na plavu i sivu pod ogoromnim uticajem one iz Gospodara prstenova što na kraju krajeva može biti i njegovo najveće postignuće - simulacija realizma u očiglednoj fantaziji. Ova taktika ima prilično smisla kada se ima na umu da je osnovna ideja da se priča o kralju Arturu prikaže kako se istorijski vjerodostojno zbila, što znači da to više nije legenda. Ovo je svakako zanimljivo, ali je rezultat daleko od toga, s obzirom da je producent Xeri Brukhajmer. Tako da s jedne strane postoji scenario Dejvida Franzonija, scenariste Gladijatora i Amistada, koji je u svom nemilosrdnom naučnom duhu prilično antihrišćanski pored toga što čarobnjaka Merlina spominje tek uz put. S druge strane postoje brukhajmerovski elementi koji objedinjuju sve najgore predrasude koje o Holivudu neko može imati. U spajanju ovih strana nijedna nije izašla zadovoljena. Likovi Artra i viteza okruglog stola su toliko uveličani u svojoj nevjerovatnosti da legenda od koje se pošlo izgleda prilično skromno. A opet, sve one akcione scene uključujući i završnu bitku jesu neuzbudljive. Pri tome, a ovo je zaista iznenađujuće, ovaj film izgleda vrlo jeftino. Bez zvijezda, bez specijalnih efekata, bez masovnih scena. Naravno, sve se ovo pojavi ponekad, ali to je jedva dovoljno da nas podsjeti kako bi sve to trebalo izgledati. Na kraju, nije jasno za koga je ovaj film napravljen, jer po Brukhajmerovoj logici filmovi uvijek jesu pravljeni za nekog. Kralj Arutr, i to ne samo u ovom pogledu, nije uspio.
|
|
|
|
|
|
|