Teško je očekivati od Stivena Soderberga da dok ponovo ne počne pisati scenarije za sopstvene filmove isporuči djelo koje će biti toliko važno i toliko dobro koliko i wegov prvjenac Seks, laži i videotrake. Može se raspravqati o tome da je nakon veoma zapaženog početka, Soderberg napravio prilično dobre filmove, ali nijedan kao pomenuti. Sada je Soderbergovo mjesto prilično udaqeno od onog koje je imao krajem osamdesetih, kada se mogao svrstati, zajedno sa Gasom Van Santom i Spajk Lijem, među začetnike ili najuspješnije predstavnike takozvanog američkog nezavisnog filma. Nakon gotovo decenije u kojoj su filmovi Kraq brda i Šizopolis bili tek sporadični uspjesi, Soderberg doživqava izvjesni preporod filmom Veoma opasna romansa. Ne rvawe sa iznalažewem svojstvenog nezavisnog rukopisa, nego tvrdokorna melodrama koja koketira sa kriminalističkim polusvijetom, Veoma opasna romansa je mjesto gdje je Soderberg ostvaren kao režiser koju je svoju inteligenciju upregao u pravqewe sjajne holivudske zabave. Erin Brokovič i Put droge su tako tek zastrawewa, a Okeanovih jedanaest još jedna potvrda wegovog novopostignutog statusa. Nakon Licem u lice i Solaris, popriličnih eksperimenata za Holivudska mjerila koji su mu vjerovatno dopušteni zbog snažne podrške zvjezda Xulije Roberts i Xorxa Klunija, Soderberg donosi Okeanovih dvanaest, opuštajući i zbuwujući nastavak Okeanovih jedanaest. Zbuwujući jer daje još radikalniju verziju strukture kojom je Kventin Tarantino oblikovao oba nastavka Kil Bila. Priča je ispričana nizom fragmenata, više nego kao cjelina, djeluje kao niz posebnih scena i sada se postavqa pitawe koliko je to bila mudra Soderbergova ili čija god odluka. Pošto je ovdje riječ o prevari i varalicama, dakle pripada žanru koji i inače ima koplikovan priče i obavezno nekoliko obrta, a i sama fabula baš ovog filma je mnogo komplikovana, fragmentarna struktura samo odmaže, jer se pripovjedawe raspada brzo nakon uvođewa likova koji su predstavqeni u prvom dijelu. Koncept ne mora biti pogrešan, ali zato izvršewe sigurno jeste. Možda je Soderberg računao na to da će mu pomoći to što će samo naznačiti opšta žanrovska mjesta i time namigunti publici koja će tada shvatiti tako sažet komplikovan odnos. Soderberga ovo približava ranom Žan Lik Godaru, ali ne uspjeva učinti priču naročito razumqivijom. Ipak, Okeanovih dvanaest je neosporno opušten. Isto kao što Soderberg namiguje režiserski, sami glumci igraju ovdje kao da su svjesni da je ovo ipak samo film. Svi su nevjerovatno kul, ali ta žeqa da se bude nevjerovatno kul dovela je do toga da izvjesne scene budu nevjerovatno dosadne. Možda je samo nesretni spoj okolnosti doveo do promašenosti ovog filma - poneka suvišna scena, scenrio s nekoliko rupa, neodgovarajuća struktura, preveliko insistirawe na neozbiqnosti. Ipak, da je Okeanovih dvanaest zabavan, to jeste. Soderberg ovdje daje još jednu mogućnost pametnog i zabavnog holivudskog filma s velikim zvjezdama i svakako vrijedi očekivati kada će napraviti nešto slično i nadamo se boqe.
|
|
|
|
|
|
|