Iako je wena plesačka karijera zaostala u odnosu na onu filmsku i muzičku, Xenifer Lopez se trudi pokazati i taj svoj talent što je više moguće. Mogli ste te to vidjeti u gotovo svakom wenom video spotu, a Pleši sa mnom joj je pružio da se na taj način ostvari i na filmu. Kao wen partner tu je Ričard Gir kome se prije dvije godina dogodio oskarovski Čikago, dakle najuspješniji, mada ne najuspjeliji u skorijoj seriji mjuzikl filmova koji su išli od eksperimenta Ples u tami Larsa von Trira, preko do ekstravagantnog Mulen Ruža Baza Lurmana do urbanog Osam miqa Kurtisa Hensona. Pleši sa mnom je zato zbog Gira možda i mogao izgledati privlačno, ali je na kraju sve to daleko od podnošqivog. Prije svega, film i nije naročito vizuelno uzbudqiv. I ono malo scena plesa što ih ima nije doživjelo snažnu stilizaciju poput one Lurmanove u Mulen Ružu. Zajedničko svim ovdje nabrojenim filmovima je da su u wima plesačke i pjevčke scene obrađena moderno, uvijek drugačijim stilom. U plesačkim scenama u Pleši sa mnom nema ničeg modernog. Režiser Piter Čelsom je prije ovog režireao SERENDIPITI (koji je prevod filma? IGRA SUDBINE? Ili nešto s qubavqu), dakle jednu uobičajenu romantičnu komediju i ovdje se od te odrednice nije mnogo udaqio. Ono što je važnije tj. pogubnije po ovaj film je nespretan način na koji se razvija. Pleši sa mnom je zapravo prerada istoimenog filma Masajukija Suoa. Ovaj japanski film postigao je međunarodni uspjeh 1997, pa wegov rimejk ne iznenađuje, ali iznenađuje koliko se likovi u ovoj preradi sporo kreću kroz priču. Više nego zbog japanske verzije Pleši sa mnom, čini se da se ovo događa po ugledu na skori Izgubqeni u prevodu Sofije Kopole. Kao i kod Kopolove, ovdje imamo sredwovječnog, sredweklasnog Amerikanca ne previše tužnog, ne previše sretnog, sve zbog izgleda kolotečine u koju mu se život pretvorio i iako bismo očekivali da će Gir svoj bol izliječiti što prije u krevetu s Lopezovom, to se ne događa. Ove stvaralčke odluke se mogu poštovati, kao i veoma zanimqivo viđewe braka lika koji igra Suzan Sarandon, ali Pleši sa mnom nespretno spaja wežnost i lakoću filmova kao što su Izgubqeni u prevodu i uobičajene puteve kojima su romantične komedije razvijane. Ovaj spoj postaje sve neugodniji što se film približava kraju. Rečenice poput Rumba je vertikalni izraz horizontalne žeqe se gomilaju jedna za drugom, a niti jedan od likova ne doživqava previše pomjerawa unutar sebe. Odjednom svi ti mirni likovi eksplodiraju pri kraju filma bez ijednog iole uvjerqivog razloga ostavqajući publiku zbuwenu samo da bi završetak dostigao žeqeni emotivni patos. Zbuwena, a nikako oslobođena ili zabavqena publika baš i nije divno postignuće za jedan pretpostavqani holivudski hit.
|
|
|
|
|
|
|