Otpisati bilo koji skupi holivudski film kao jednostavnu zabavu je naivno, otpisati ovaj skupi holivudski film kao zabavu je naivno do nepodnošqivosti. Spajder-men 2, tačnije Sem Rejmi, režiser filma, uprkos svojoj svojoj proklamovanoj fascinaciji jeftinom kulturom, ovdje postavqa mnogo ozbiqna pitawa. Tako nešto se moglo i očekivati i to ne samo s obzirom na prvi film o Spajder-menu, nego i s obzirom na filmove koje je Rejmi režirao prije nego što je počeo rad na ovim nastavcima. Svi su oni mnogo ozbiqniji i mnogo dosadniji od onih koji su Rejmija proslavili, wegove kultne i urnebesno zabavne trilogije Zla smrt. Spajder-men 1 i 2 Rejmiju su, čini se, poslužili da spoji ono najboqe iz svoje prošlosti i svoje sadašwosti. Pitawe je da li je to spajawe završilo uspješno, a odgovor je, u našem slučaju, djelimično. Veoma uspješno, jer nas još uvijek zadivquje ideja odustajawa od stripovske stilizacije i priklawawe atmosferi popriličnog realizma, koliko god holivudski realizam zvučalo kao oksimoron. Veoma uspješno, zato što je spajawe takozvane visoke i niske kulture savršeno formalno predstavqawe Spajder-menovog problema. Zato u filmu i postoji toliko scena koje su iznenađujuće komedija. A tu su i likovi koje i režiser i scenaristi i glumci tretiraju složeno, bez pojednostavqivawa, što se tako lako moglo dogoditi. Tu je i pripovjedačka intelgencija, tako rijetka u skupim holivudskim filmovma gdje sve mora biti objašweno, ona intelgencija kojom Rejmi dopušta publici da misli sama za sebe, koja mu dopušta da neke stvari ne izgovori do kraja. Ili koja mu dopušta da više nego akcija, ovaj film bude drama o odrastawu. U prvom satu filma gotovo da nema akcione scene. Koliko će ova subverzivna strategija biti prihvaćena možda može pokazati način na koji će zasad monstruozna zarada na boks ofisu opadati u sqedećim sedmicama. To nas i dovodi do onog što sprječava ovaj film da bude boqi, do tog prvog sata filma. Ne samo što su mnoge od stvari koje zauzimaju mnogo vremena obrađene u prvom djelu, nego su i one koje su nove obrađene jeftinim, izraubovanim psihološkim opisima koji bi trebalo da simuliraju neku dubinu. To je nešto što smeta mnogim filmovima, a ispuniti polovinu Spajder-mena 2 takvim stvarima je krajwe neodgovorno od strane Rejmija. Kao i prošlogodišwi Halk Eng Lija i Spajder-men 2 je film zasnovan na stripu koji se trudi da ostvari psihološku dubinu. Da li je to Sizifov posao u okviru finansijskih modela u okviru kojih su napravqeni, ne znamo, ali znamo da je i od Halka i od Spajder-mena 2 boqi Čarlijevi anđeli, a on problema sa psihologijom nije imao. Ipak, Spajder-men 2 je zanimqiv na još jedan način. Nakon Kil Bil Kventina Tarantina i Stradawe Isusovo Mela Gibsona koji su tako glasno promovisali bezuslovnu osvetu, vidjeti film koji će svakako imati veliku publiku da na iole inteligentan način razmatra problem osvete je i više nego osvježavajuće.
|
|
|
|
|
|
|