Interviju sa Orlando Bloom-om

Iako u filmskom serijalu o “Gospodaru prstenova” tumaci tek sporednu ulogu,plavokoso bozanstvo LEGOLASA,25-godisnji Orlando Bloom,uziva svu slavu prave filmske zvijezde.Ima brdo love,cure mu se bacaju pod noge,novinari cekaju u redu za intervijue…

Ukratko,sve mu se nudi kao kap vode na dlanu.Ipak,Orlandu je uspijelo nemoguce:uprkos svemu ,ostao je normalan…

* ”Gospodar prstenova” gotovo je preko noci zagospodario tvojim zivotom.Sta se promijenilo?

Sta nije? Tek sam zavrsio glumacku skolu kada je krenula sva ta prica.Odjednom sam se nasao pred rediteljskim autoritetom poput Petera Dzeksona I glumackim imenima medju kojima sam ja bio tek “zarez” na popisu I morao sam se pred svima njima odreda dokazivati . Najgore je od svega to sto smo punih 18 mjeseci snimali u inostranstvu.Priznajem da sam tokom te godine I po naucio veoma mnogo,ali se I million puta osjecao uzasno usamljenim.

*Zasto si postao glumac?

  Zbog cura!  Ne,ne,ne ,salim se! Donekle… Ovo ce zvucati kao fraza,ali to sam zaista htio raditi jos od djetinjstva. Neprestalno sam se video na velikom ekranu I to je bilo jedino mjesto gdje sam htio dospijeti.

*Dobro… a sad pitanje koje zanima sve tvoje obozavateljke: imas li curu?

Postoji jedna osoba… S njom provodim dosta vremena,ali nismo sluzbeno zajedno,tako da… ne,nemam.

Poslednja veza propala mi je dok sam snimao “Gospodara “.

Bilo nam je oboma jasno da me ona nece cekati 18 mjeseci dok se ne vratim sa snimanja na Novom Zelandu.

*Imas li uopste pojma koliko zena na svijetu uzdise za tobom?

Sudeci prema posti koju dobijam,ocito vrlo mnogo. I to mi je super. Ali nisam se uzasno umislio zbog toga jer znam da se glavnina moje popularnosti temelji na uspijehu “Gospodara prstenova”,tako da se ne zanosim previse.

*a vjerovatno te puno obozavateljki uopste ne bi prepoznalo na cesti!

Da! Nevjerovatno koliko mi je ta perika promijenila zivot,no i postedjela me je toga da me iko vuce za rukav kad nekuda izadjem.

  *Jesi li borben tip kao Legolas?

Jesam,ali ne fizicki. Mislim da se problemi ne mogiu rijesiti sakom. Tako se samo jos vise zapetljaju. Moja se mama uvijek nasmije kad ovo kazem,ali ja sam duhovni tip. Volio bih reci da sam takav postao preko noci,ali istina je da me je preobratilo jedno tesko iskustvo. Prije cetiri godine prezivio sam tesku nesrecu u kojoj sam slomio kicmu. Slucajno sam se spotaknuo i ispao kroz prozor sa treceg sprata! Strasno,zar ne? Ljekari su mi mjesecima govorili kako nikada vise necu prohodati I da je uzaludno uopste ista pokusavati.ali sto su oni vise ponavljali svoju dijagnozu,to je u meni vise jacala zelja da ustanem I svima dokazem da nisu bili u pravu.I kao sto vidite,uspio sam.Tek sam nakon toga shvatio koliko toga u zivtotu uzimam zdravo za gotovo i poceo sam cijeniti svaku sitnicu u zivotu.

*Je li istina da patis od tzv. Sindroma otezanog ucenja?Koliko jet a bolest uticala na tvoj zivot?

  Da nije bilo pada kroz prozor ,mislio bih da su poteskoce u ucenju najgore sto se covijeku moze dogoditi!Sada pak mislim da taj sindrom nije nista strasno.Teze ucim,to je istina,i u skoli sam zbog toga imao velikih nevolja,ali na kraju ipak sve naucim i gradivo mi ostaje duze u glavi.Ali kada slomite osmi prsljen i shvatite da ste potpuno zavisni o cetiri medicinske sestre koje nisu bas zgodne,tada vam i te kako jasno sto znaci ostati bez ponosa i dostojanstva.No svima sam im pokazao da medicinske dijagnoze ne mogu uticati na mene-sve je u glavi!