Ognjen Stefanović
Mnogo puta smo čuli kako kažu da je za uspjeh potreban talenat, ali mnogo više vježbe. Mnogobrojne dokaze za ovu tvrdnju pronalazimo u banjalučkoj Gimnaziji, a jedan od njih je i učenik četvrtog razreda, računarsko-informatičkog smjera, Ognjen Stefanović.
On kaže...
Kako si se upustio u informatiku?
Još u osnovnoj školi sam, zajedno sa nekoliko prijatelja svoje slobodno vrijeme iskoristio za to da napravimo projekat za INOST. Napravili smo rad pod nazivom „Škola računara“ i osvojili nagradu za najbolji rad u Banjoj Luci, te zlatnu medalju u Zagrebu.
Na kakvom si projektu radio za ovogodišnji INOST Mladih?
U sklopu kampa mladih programera „Pitam da“ smo radili, zajedno sa Aleksandrom Kelečevićem, na projketu koji bismo pokazali sponzorima. U grupi smo bili Srđan Džombić i ja, a radili smo Plot matematičkih funkcija. Radili smo ga u vidu veb aplikacije, ali prvobitna ideja je bila da bude kao pomoćni alat na časovima matematike u višim razredima srednje škole.
Šta ti misliš o vršnjačkoj edukaciji na kampu?
Prvenstveno mislim da učenici nisu navikli na takav način rada. Na primjer, ako u razredu vršnjak drži nekakvu vrstu predavanja, ne može da u potpunosti održi pažnju drugih, kao što to može profesor. Međutim, ovo je stepenica iznad redovnog časa, gdje su prisutni zainteresovani za predavanja, te je njihova pažnja usmjerena. U suštini, smatram da je učenicima lakše da prate predavanje ako im znanje prenosi neko ko im je bliži po godinama.
Kakva očekivanja imaš od kampa?
Ono što sam očekivao prošle godine, kao učenik, bilo je da uspijemo primjeniti znanje stečeno na nastavi i van nje, na neki konkretan projekat. Bio nam je takođe cilj da saznamo koliko još treba da učimo, i zapravo, u kom pravcu da usmjerimo svoje učenje, kako bismo se lakše prilagodili na posao po završetku školovanja.
A ove godine, kao edukator, želim da upravo novim učenicima omogućim ono što je meni bilo omogućeno prošle godine.
Kakva očekivanja imaš od učenika koji su tek početnici?
Smatram da napreduju dobro, jer ih većina ima dobre osnove. Bilo je dovoljno da im nešto pokažem samo jednom, a oni to upamte. Kada sam im zadavao zadatke, dobro su se snalazili, postavljali su pitanja i aktivno učestvovali u nastavi.
Šta misliš o kolegijalnosti na kampu?
Smatram da razlika u godinama, a ni u stečenom znanju nije presudna. Ako neko želi da uči, a uz to je i druželjubiv, za njega nema prepreka.
Kako si proveo raspust?
Radno. Odrekao sam se ljetovanja i nastavio tradiciju od prethodne tri godine - mjesec dana sam išao na praksu u Ist kod, a potom sam dobio priliku i za srednjoškolsku praksu u Lanaku.
Koja je razlika između ove dvije prakse?
U Lanaku je bilo nas nekoliko iz tadašnjeg drugog, trećeg i četvrtog razreda. Tu smo dvije sedmice razvijali desktop aplikaciju Vješala u android verziji. Tada sam se na neki način prvi put susreo da android sistemom i dosta toga sam naučio.
Kasnije smo Dragan Rašeta i ja nagrađeni, te smo dobili šansu da budemo i na studentskoj praksi, gdje smo pomagali studentima da završe svoj projekat.
Što se tiče prakse u Ist kodu, tu nismo imali predavanja kao u Lanaku. Gledali smo kvalifikovane ljude kako rade i hvatali bilješke. Kasnije smo imali priliku da napravimo jedan program, koji je trenutno razvijen i koristi se u kompaniji.
Na kojim takmičenjima si učestvovao?
Nisam baš takmičarski tip, ali sam prošle godine učestvovao na Regionalnom takmičenju iz programiranja i osvojio četvrto mjesto.
Ove godine ne planiram da idem, jer sam se bazirao na drugi tip programiranja.
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
Nemam mnogo slobodnog vremena. Jedno vrijeme sam se bavio košarkom, a trenutno želim da krenem na plivanje, mada sam još uvijek u fazi planiranja vremena.
Pored škole kao primarne obaveze, uvijek imam nešto da radim sa strane. Bilo to da radim projekte kao što su veb stranice za nekoga, ili projekti koji se zapravo tiču škole ali su van nastave, kao što je npr. dizajniranjeg cjelokupnog materijala za ovogodišnji BaLMUN itd.
Trenutno radim na projektu koji treba da predstavi 121 godinu postojanja Gimnazije i 10 godina postojanja IB programa, na Sajmu preduzetništva u Šibeniku.
Kako uspijevaš da sve postigneš?
Inače sam đak koji prolazi odličnim uspjehom. Ne smatram da je toliko teško sve uskladiti, jer jednostavno, kad čovjek ima volju za nečim, onda to može i ispuniti.
Šta planiraš studirati?
Dvoumim se između Elektrotehničkog fakulteta u Banjoj Luci i Beogradu, ali mislim da ću ipak ostati u rodnom gradu.
Ostao on u rodnom gradu, ili otišao preko granice, mi mu želimo mnogo uspjeha i sreće; kako u budućnosti, tako i u sadašnjim poduhvatima.
Sofia Miljatović II4
jesen 2016.
