Cipele sa štiklama su veoma brzo postigle uspeh u aristokratskim krugovima širom Francuske, i postale su deo svakodnevne mode u visokim krugovima. Preko brakova sklapanih između muškaraca i žena kraljevskih porodica širom Evrope, moda cipela sa visokom štiklom se prenela preko granica Francuske, i ubrzo obuhvatila svaku vrstu obuće, počev od čizmi do sandala. Cipela sa visokom štiklom je postala simbol pomodarstva, klasnog statusa i bogastva i bivaju veoma popularne tokom XVII i XVIII veka. Ubrzo nakon Francuske revolucije, cipele sa viskim štiklama padaju u zaborav iz protesta, jer su one predstavljale simbol aristokrata i buržaske klase. Nakon revolucije u modi bivaju popularne cipele sa ravnim tabanima, da bi već sredinom XIX veka cipele na štiklu ušle ponovo u modu, naročito među ženskim svetom.

Šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka, ravne cipele su preovladavale, da bi sredinom osamdesetih i kasnih osamdesetih godina veka, cipele na štiklu postale hit. Ovo je velikim delom zahvaljujući dolaskom supermodela, kao što su to bile Sindi Kraford, Klaudija Šifer, Naomi Kembpel, Linda Evanđelista i Jasmin Gauri, koje su na svim modnim revijama i naslovnim stranama modnih časopisa bile viđene u visokim štiklama.

Kako postoje društvene norme za ponašanje, tako postoje i norme koje nalažu kada se koje cipele nose i kada se smatraju ukusnim, a kada ne priliče. Tako na primer, retko se može videti da žene na radnim mestima nose cipele sa štiklom višom od 2 do 3 centimetara. Cipele sa štiklama višim od 3 centimetara se obično mogu videti u večernjim satim, po klubovima, restoranima, pozorištima, itd. Nepisano je pravilo da žene sudije i advokati ne bi trebale da nose cipele sa štiklom više od 2 centimetara jer bi delovale neprofesionalno.

 

NAZAD