Srećan sam zbog razvoja naše muzike, načina na koji smo ju razvijali. Ona se neprestano uvećava. Gotovo svakog dana se pojavljuju nove pjesme. Muzika opstaje zauvijek." (B.Marli)

Svi se dobro sjećamo brilijantne muzike koju je svijetu podario Bob Marli, muzike koja se pojavila prije četrdesetak godina i postala vječna i univerzalna.
Mnogo je superlativa vezano za ime Boba Marlija; "prvi superstar Trećeg svijeta", "Rasta prorok", vizionar i revolucionarni umjetnik. I nije riječ o pukom hiperbolisanju. On je zaista bio jedan od najharizmatičnijih muzičara tog vremena.
Bobov prvi muzički pokušaj datira od početka šezdesetih. Prve dvije solo melodije nisu postigle neki veći uspjeh u komercijalnom smislu i tako je bilo sve do 1964. godine kada je Bob osnovao grupu pod nazivom"Wailing Wailers" i prvi put se pojavio na muzičkoj mapi Jamajke. Radilo se o "Simmer Down", a tokom nekoliko narednih godina "Wailing Wailers", sa jezgrom koga su sačinjavali Bob, Piter Mekintoš i Bani Livingston, su izbacili nekih 30 stvari, koje su ih s punim pravom promovisale u jednu od naj-grupa na Jamajci. Mekintoš uskoro skraćuje svoje prezime na Toš, dok su Livingstona prozvali Bani Vailer.
Uprkos narastajućoj popularnosti, razlozi ekonomske prirode su doveli do raspada grupe. Druga dva člana, DŽunior Brajtvajt i Beverli Kelso, su istupila iz benda, a u isto vrijeme se i sam Bob pridružio svojoj majci u SAD-u.Bio je to kraj prvog poglavlja "Wailing Wailers".
Ipak, Marlijev boravak u Americi nije potrajao dugo, tako da se on uskoro vraća na Jamajku i ponovo se priključuje Piteru i Baniju. Krajem šezdesetih, zajedno sa legendarnim rege producentom Li "Scratch" Perijem za mikserom, "Wailers-i" su se ponovo našli na vrhu top-lista na Jamajci. Kombinacija "Wailers" - Peri rezultirala je vjerovatno najboljom muzikom koju je ovaj bend ikada odsvirao. Albumi "Soul Rebel", "Duppy Conquerer", "400 Years" i "Small Axe" nisu predstavljali samo klasiku, većsu odredili i budući pravac razvoja njihove muzike. U međuvremenu, Marlijev progresivni stil se odrazio na sve aspekte muzike na Jamajci, od ska pa sve do regea. Ova progresija se, naravno, jako odrazila na zrelost muzike koju su svirali "Wailers-i".
Naravno, nije lako razumjeti muziku Boba Marlija na pravi način, ako se ona ne posmatra u okviru Rastafarija. Njegova spiritualistička vjerovanja do sada su često bila predmet rasprava, tako da ovdje i nisu potrebna neka dalja objašnjenja. Međutim, mora se konstatovati da se Rastafari nalazi u samoj srži muzike "Wailers-a".
Godine 1970. Aston Familimen Baret se zajedno sa svojim bratom Karltonom (bas gitara i bubnjevi, o.a.) pridružuje "Wailers-ima". Oni su u bend došli sa titulom naj-hard ritam sekcije a, ugled koji je stvoren opstajaće u nesmanjenoj mjeri i tokom naredne decenije. U međuvremenu, renome samog benda je na početku sedamdesetih bio izvrstan širom Kariba, ali je bend na međunarodnom planu još uvijek bio nepoznat.
To će se međutim promijeniti 1978. godine, kada "Wailers-i" potpisuju za Island Records. Bio je to revolucionaran potez za ovu izdavačku kuću, ali i za sam bend. Po prvi put jedan rege bend dobija pristup najsavremenijoj opremi za snimanje albuma i biva tretiran kao ništa manje važan od neke rok-grupe. Prije nego što su "Wailers-i" potpisali za Island Records, postojalo je uvriježeno mišljenje da se rege muzika može dobro prodavati samo ukoliko se radi o singlovima ili o jeftinim kompilacijama pojedinih albuma. Ali, prvi album "Wailers-a", "Catch A Fire", srušio je sve predrasude: bio je odlično dizajniran i zaista izvanredno promovisan u javnosti. Bio je to ujedno i početak uspona ka tronu internacionalne slave i odavanju priznanja ovoj muzici širom svijeta, na svim kontinentima. Godinu dana nakon "Catch A Fire" uslijedio je, u izdanju "Burnin'", LP koji je sadržavao i neke od starijih pjesama benda, kao što su "Duppy Conquerer", "Small Axe" i "Put It On", zajedno sa izvedbama poput "Get Up Stand Up" i "I Shot The Sheriff". Posljednja je, u izvođenju Erika Kleptona, dosegla prva mjesta top-lista singlova u SAD-u. Godine 1975. Bob Marli i "Wailers-i" izbacuju novi vanserijski album, "Natty Dread", a ljeta iste godine kreću na turneju po Evropi. Među mnogim realizovanim koncertima, dva iz Londona (u "Lyceum Ballroom-u") se joši danas označavaju kao koncerti decenije. Pomenuti koncerti su zajedno sa singlom "No Woman No Cry" uskoro postali sastavni dijelovi novog live albuma. Od ovog perioda Bani i Piter i zvanično napuštaju bend, kako bi se mogli posvetiti solističkim karijerama. "Rastaman Vibration", album koji je uslijedio 1976. godine, napravio je pravi bum na američkim top-listama. Za većinu kritičara ovaj album predstavlja najjasniju ekspresiju Marlijeve muzike i njegovih vjerovanja, a, između ostalog, sadrži "Crazy Baldhead", "Johnny Was", "Who The Cap Fit" i vjerovatno najznačajniju od svih pjesama, "War", čiji su stihovi nastali iz govora kralja Haile Selasija.
Naredna godina je sa sobom donijela svježa ostvarenja benda. Izdat je jošjedan album, "Exodus", koji je u potpunosti realizovao Marrlijev internacionalni status superstara. Tako je, na primjer, ovaj album na britanskim muzičkim top-listama ostao u vrhu ni manje ni više nego 56 sedmica, a tri singla sa ovog albuma ("Exodus", "Waiting In Vain", "Jamming") su obezbijedili masovnu prodaju ("Jamming" je, osim toga, bio i prvi album ovog benda koji se našao na top-ten listi u Velikoj Britaniji). Uskoro su održani i novi koncerti u Londonu (sada u Rainbow Theatre), koji su, kako će se nedugo zatim pokazati, bili posljednji nastup "Wailers-a" u Londonu tokom sedamdesetih godina.
Hronologija nas dalje uvodi u godinu 1978., kada je opstanak benda na vrhu donijela "Kaya", album koji se veću toku prve sedmice nakon izlaska našao na četvrtom mjestu na listama u UK. Ovaj album prikazuje Marlija u jednom novom i drugačijem raspoloženju. Radilo se, naime, o albumu pretežno ljubavnih pjesama, koji je izbacio i dva singla: "Satisfy My Soul" i antologijsku pjesmu "Is This Love".
Iste godine su se desila jošdva događaja, oba od izuzetnog značaja za Marlija. U aprilu se on, poslije dvogodišnjeg odsustvovanja uzrokovanim pokušajem ubistva (atentatom), koji je na svu sreću bio neuspješan, vraća na Jamajku i održava čuveni Koncert za ljubav i mir, kome su prisustvovali premijer Jamajke, Majkl Manli, i opozicioni lider, Edvard Sega. A krajem godine Bob po prvi put posjećuje Afriku (Keniju i Etiopiju), duhovno sjedište svoga Rastafarija. Godine 1980. on će jošjednom da se vrati u Afriku, ovaj put na zvaničan poziv Vlade Zimbabvea, da svira na ceremoniji proglašenja nezavisnosti ove afričke zemlje. Bila je to najveća počast bendu, a ujedno i potvrda značaja "Wailers-a" za zemlje Trećeg svijeta.
Bob Marli i "Wailers-i" su 1979. na tržište izašli sa novim albumom, koji je nosio simboličan naziv, "Survival". Evropska turneja je uslijedila naredne godine, kada je bend porušio sve festivalske rekorde na evropskom kontinentu, a posebno je zapamćen ostao nastup u Milanu pred nekih 100 000 ljudi. Bob Marli i "Wailers-i", jednostavno rečeno, bili su najznačajniji bend te godine, a novi album, "Uprising", takođe je doživio ogroman uspjeh u Evropi.Bio je ovo period maksimalnog optimizma i većsu bili načinjeni i planovi za američku turneju te zime zajedno sa Stivijem Vonderom.
Poslije evropske turneje, Marli i "Wailers-i" dolaze u Ameriku. Odradili su dva koncerta u Medison Skver Gardenu, da bi se odmah zatim Bob ozbiljno razbolio. Doktori su konstatovali rak. Protiv opake bolesti Bob se borio punih osam mjeseci. Bitka je, ipak, bila isuviše zahtjevna. Bob Marli je umro 11. maja 1981. godine u bolnici u Majamiju. Mjesec dana pred smrt odlikovan je Medaljom zahvalnosti, trećim po vrijednosti nacionalnim ordenom na Jamajci, a u znak zahvalnosti za njegov nemjerljivi doprinos kulturnom razvoju ove srednjoameričke zemlje.
U četvrtak 21. maja 1981. godine, narod Jamajke se na zvaničnoj sahrani, kojoj su prisustvovali i premijer i opozicioni lider, oprostio od svoga Roberta Neste Marlija, ispraćajući ga u vječnost. Bobovo tijelo je, nakon toga, prebačeno u njegovo rodno mjesto, gdje se i danas čuva u mauzoleju. Bob Marli je imao 36 godina. Legenda o njemu i dalje živi.

 nayaNAZAD