LED
ZEPPELIN
Po mnogima jedan od najznačajnijih i najuticajnijih bendova svih vremena
formirao se 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog sastava Yardbirds
. Raspadom gitarist grupe, Jimmy Pageu (punim imenom James Patrick Page r.
09.01.1946. u Hestonu), ostao je niz neodsviranih koncerata koje je prema
ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi bili rasformirani Page je trebao
okupiti nove članove i ispuniti obveze iz ugovora.
Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski muzičar John Paul
Jones (r. 03.01.1946. u Sidcupu pod imenom John Baldwin) poznat od ranije Pageu
po brojnim saradnjama s tada već afirmisanim muzičarima i bendovima kao što su
The Rolling Stones, Dusty Springfield, Herman's Hermits. Sam Page bio je poznat
u širim muzičkim krugovima i prije nego se pridružio Yardbirdsima. Zbog svojih
problema s mučninama na putovanjima odlučio je odustati od napornih turneja i
posvetiti se studijskom radu. To je rezultovalo time da je postao jedan od
najtraženijih muzičara tog vremena i epitetom vodećeg mladog session muzičara.
Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I Can't Explain" i albumu "My
Generation", nastupao je s The Kinks, grupom Them, Jeff Beckom, Tom Jonesom i
mnogim drugima.
U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu u početku
bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspešnog pokušaja da pridobije pevača Terry
Reida i bubnjara B. J. Wilsona (posle član grupe Procol Harum) Page je pozvao
Robert Planta da se pridruži grupi. Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara
angažovan John Bohnam . Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili
su sve ugovorom postavljene obaveze. Po povratku u London počeli su razmišljati
o novom imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad
Dogs. Na kraju su uzeli ime Led Zeppelin prema primedbi bubnjara grupe The Who
Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona. Pravilno napisano ime bilo
bi Lead Zeppelin , no da bi se izbegle greške pri izgovoru (Lid Cepelin)
napisano je kako je i ostalo Led Zeppelin.
Osoba koju svakako valja spomenuti je i menadžer grupe Peter Grant . Prije nego
je postao menadžer Zepplinima, taj poseban lik snažnih telesnih proporcija,
bavio se nizom poslova, kao što su radnik na stageu, rvač, kaskader, izbacivač...
Ovaj poslednji mu je i osigurao prvi kontakt sa glazbenom industrijom gdje je
započeo kao menadžer turneje da bi na kraju obavljao prave menadžerske poslove i
to s bendovima Neshville Teens i Alan Price Combo. Kao menadžer Zeppelina u
počecima njihove karijere osigurao im je diskografski ugovor sa prestižnom
etiketom Atlantic Records.
Prvi album grupe jednostavno nazvan " Led Zeppelin " izašao je početkom 1969.
godine nakon njihove turneje po Americi gde su nastupali kao predgrupa grupi
Vanila Fudge. Album je snimljen u svega 30 sati, a obeležili su ga klasici "
Dazed And Confused ", " Good Times Bad Times " i " Communication Breakdown ".
Celi album sastavljen je od starih blues riffova sa dodatcima čvrstoga rocka i
nadmetanja Plantovog moćnog glasa i Pageove gitare. Dva meseca nakon izlaska
album je postao jedan od deset najprodavanijih albuma u Americi da bi nedugo
nakon toga dostigao i zlatni tiraž. Bend je tokom 1969. godine neumorno radio.
Održavali su koncerte po SAD-u i Engleskoj, a u toku godine im je izašao i drugi
studijski album " Led Zeppelin II ". Album je doživeo trenutni uspeh došavši na
sam vrh američkih top lista gde se kao broj jedan zadržao punih sedam nedelja.
Na albumu se nalazi i naročito uspešna " Wholle Lotta Love " (prerada Willie
Dixonove skladbe "You Need Love"), pesma koja je postala i ostala klasik hard-rocka.
Album je pomogao bendu da učvrsti svoje mesto međunarodne koncertne atrakcije
što je i doprinelo njihovom gotovo dvogodišnjom turnejom.
1970. godine objavili su " Led Zeppelin III ". Ovim trećim albumom napravili su
mali pomak od dotadašnjih blues uticaja i načina stvaranja. Album obeležavaju
pesme u kojima prevladava uticaj britanskog folka i mitologije, što naročito
dolazi do izražaja u snažnoj " Immigrant Song " u kojoj se isprepleću teme iz
keltske mitologije ("...Valhalla, I am coming..."). Značajan je broj akustičnih
kompozicija kao što su na primer eksplozivna "Gallows Pole" ili pak nešto lakše
"That's The Way" odnosno "Tangerine".
Krajem 1971. godine izlaz bezimeni album ili album četiri simbola, koji je ostao
poznatiji po općeprihvaćenom naslovu " Led Zeppelin IV ". Ovaj album mnogi
ocenjuju kao najbolji album Led Zeppelina. Pritom svakako treba skrenuti pažnju
na kompozicije poput energičnih " Black Dog " i " Rock And Roll ", folkerske
"The Batle Of Evermore" i dvije izvrsne " Going To California " i " Stairway To
Heaven ", koja je postala trenutni radio hit, a interesantno je da nikada nije
bila singl. Sam Plant je naglasio da je zanimljivo što je pesma postala tako
popularna pogotovo zato što se radi o kompoziciji koja traje 8 minuta koja nema
refren i nema gotovo ničega. Bilo kako bilo "Stairway To Heaven" je postala
jednom od najboljih pesama svih vremena, a album "Led Zeppelin IV" se do sredine
devedesetih godina prošloga veka prodao u gotovo 16 miliona primeraka.
Turnejom koja je usledila, a na kojoj su promovisali svoj posljednji i
pretposljednji posao, potukli su sve rekorde posećenosti. Turneja je na kraju
donela, kako je izjavio Peter Grant za londonski "Financial Times", gotovo 30
miliona dolara zarade. Po završetku turneje bend se povukao kako bi snimio novi
album. U proleće 1973. godine izlazi " Houses Of The Holy ". Na svom, do tada,
najraznovrsnijem albumu Zeppelini mešaju razne stilove i uticaje, od standardnog
čvrstog rocka i folka, preko reggaea ("D'yer Mak'er") i funka ("The Crunge") do
mračnih i tajanstvenih balada ("No Quarter"). Album je dostigao platinast tiraž.
Sam omot albuma vrlo je jedinstven i originalan. Dizajneri u Hipgnosis studiju
na ideju za omot došli su, delom, inspirisani knjigom Arthur C. Clarka
"Childhood's End". Slika za omot snimljena je na lokaciji Giant Causewayja u
severnoj Irskoj, području sa stepenastim stenama u moru. Svaki album je bio
omotan papirnatom trakom zvanom Obi koja je morala biti otrgnuta kako bi se
došlo do ploče.
Na turneji kojom su promovisali "Houses Of The Holy" Zepplini su još jednom
potukli sve rekorde. Američkom turnejom srušili su dotadašnji box-office rekord
koji su držali The Beatlesi. Na koncertu u Madison Square Gardenu snimljen je
film " The Song Remains The Same " koji je objavljen tri godine kasnije, a po
kojem je i izdan dvostruki istoimeni live album. Po završetku turneje usledila
je vrlo mirna 1974. godina u kojoj bend gotovo da i nije postojao, nisu
održavali koncerte niti su išta snimali. U toj godini Zeppelini su osnovali
vlastitu etiketu Swan Song (pod etiketa Atlantic Recordsa) pod kojom su objavili
sva svoja kasnija izdanja kao i izdanja bendova Pretty Things, Bad Company i
drugih.
Nakon godine odmora u leto 1975. godine objavili su luksuzno pakovanii dvostruki
album " Physical Graffiti " u kojem su opet ponudili mnoštvo raznolikog i
šarolikog materijala. Kao glavne teme odmah su se nametnule skladbe " Trampled
Underfoot " i " Kashmir ". Nije na odmet spomenuti kako je kompozicija"Kashmir"
u svom prerađenom izdanju upotrebljena kao glavna tema u filmu "Godzilla", a
zajedno su ju izveli Puff Daddy i Jimmy Page. Album "Physical Graffiti" je došao
među 10 najprodavanijih albuma u Americi i Britaniji.
Iste godine Robert Plant je doživeo tešku saobraćajnu nesreću kada je sa svojom
suprugom boravio u Grčkoj na odmoru. Zeppelini su zbog toga bili prinuđeni
otkazati turneju, a i sve ostale aktivnosti benda privremeno su bile prekinute.
Godine 1976. objavili su album " Presence " koji su kritičari dočekali vrlo
hladno s izuzetno lošim kritikama. Usprkos tome album je postao broj jedan u
Americi i Britaniji. Od pesama s ovoga albuma izdvojio bih " Nobody's But Mine "
energičnu Zeppelinovsku rock temu i maratonsku deset i po minutnu " Achilles
Last Stand ". Ponovno su krenuli na turneju na kojoj su predstavljali i
promovisali album "Presence", no deset posljednjih koncerata u Americi moralo je
biti otkazano zbog smrti Plantovog sina Karaca uzrokovane trbušnom infekcijom
nepoznatim virusom.
Nakon duže pauze bend je u leto 1978. počeo snimati svoj osmi studijski album.
Album je sniman u Stockholmu, Švedska, u ABBA-inom Polar studiju. Godinu kasnije,
a pre izlaska novog albuma, krenuli su na kratku europsku turneju na kojoj su
održali koncerte u Švajcarskoj, Nemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Belgiji. " In
Through The Out Door je ugledao svetlo dana gotovo jednu godinu nakon početka
snimanja, u 1979., a bio je pakovan u smeđim vrećicama sa 4 različita omota. Na
albumu se nalaze izvrsne kompozicije " Fool In The Rain " i " In The Evening ",
a poseban utisak ostavljaju i fino uklopljeni Jonesovi klavirski aranžmani ("
Hot Dog , "South Bound Saurez"). Mnogi su ovaj posao proglasili jednim od
najslabijih ostvarenja Led Zeppelina. Opet, usprkos slabim kritikama album je
došao na broj jedan top lestvica u Americi i Britaniji.
U 1980. krenuli su na evropsku turneju koja je završena koncertom u Berlinu.
25.09.1980. John Bohnam je pronađen mrtav u svom krevetu nakon dvanaest satnog
pijančevanja. Bohnam se onesvijestio/zaspao na leđima te se ugušio u vlastitoj
bljuvotini. Tri mjeseca kasnije preostali članovi benda su izjavili da bez
Bohnama više ne mogu svirati i da dostojne zamjene za njega nema što je
doprinelo konačnim razlazom Led Zeppelina. Godine 1982. Page je objavio album "
Coda " na kojem se nalazio izbor ranije neobjavljenih snimki Led Zeppelina.
Nakon raspada grupe svaki od članova je krenuo stvarati vlastitu solo karijeru.
Ponovo su se okupili tri puta. Prvi put 1985. godine zbog nastupa na "Live Aid"
festivalu gdje su na bubnjevima umesto Bohnama svirali Phil Collins i Tony
Thompson, drugi put 1988. godine kada su svirali na venčanju Bohnamovog sina
Jasona (za bubnjevima je svirao Jason) i konačno treći i poslednji put na
obeležavanju 40. godišnjice Atlantic Recordsa. U godinama koje su slijedile Page
je objavljivao remasterirana izdanja snimki Zeppelina, zbirke hitova te dva
box-seta jedan sa četri diska koji je postao najprodavaniji box-set svih vremena
i drugi " Complete Studio Recording " s deset diskova.
Goine 1994. Page i Plant su ponovno počeli zajedno sarađivati te su napravili
niz interesantnih projekata i izdali dva albuma "No Quarter" (1994.) s preradama
kompozicijai Led Zeppelina i "Walking Into Clarksdale" (1998.) s posve novim
autorskim kompozicijama.
