Elvis Aaron Presley je rodjen 8. januara 1935. godine i legenda kaze da je prica o buducem kralju rock and rolla ovako pocela – kao 18-godisnjak (18. jula 1953. godine) ljepuskasti vozac kamiona pozelio je darovati majci originalnu stvar za njezin rodjendan, pa je otisao u Memphis Service Recording u vlasnistvu Sun Record Company i platio 3,98 dolara za snimanje dvije pjesme "My Happiness" i "That's When Your Heartaches Begin" i te snimke darovao majci. 

Naravno, to je malo pojednostavljena verzija namijenjena masama koje sanjaju jednak americki san. Elvis je vec imao izvjesno muzicko iskustvo. Kao 10-godisnjak je imao prvi javni nastup, kada se na jednom sajmu, obucen kao kauboj, prijavio na pjevacko takmicenje i osvojio drugu nagradu. Sljedece je godine dobio prvu gitaru za rodjendan i vec zaludjen muzikom, vjezbao je svakodnevno. 

Presudni datum je 4. januar 1954. godine, kada je Elvis opet dosao u Sun Studio i snimio dvije nove izvedbe, a kada je nesto kasnije Sam Phillips, osnivac studija, trazio pjevaca za jedan svoj projekt, njegov asistent ga je podsjetio na mladog kamiondziju, pa je uslijedio poziv, snimanje i... sad vec nastaje povijest. 

Prvi Elvisov singl je cover Arthura Crudupa "That's All Right Mama", objavljen u avgust 1954. Njegovi atraktivni scenski nastupi (zbog koji je nazvan Elvis the Pelvis) i nevjerovatno uspjesno spajanje gospela, rhythm and bluesa, countryja, bluesa i rock and rolla vodeci ljudi Sun Recordsa nazalost nisu uvjerili da imaju 'zlatnu koku'. No, Elvisov menadzer – kasnije u cijelom svijetu poznati pukovnik Tom Parker – imao je bolji nos. Nakon novog velikog country hita "I Forget To Remember To Forget", iz avgusta 1955. godine, on Elvisa krajem iste godine odvodi iz Suna u RCA. 

U januaru 1956. prvi singl za RCA bio je "Heartbreak Hotel", koji je ucinio prvi presedan – bio je istovremeno na prvim mjestima americkih pop, country i R & B lista. Elvisa su poceli zvati u televizijske emisije, a ubrzo je snimio i prvi igrani film "Love Me Tender", nazvanom po novom velikom hitu. 

Do okoncanja "klasicnog Elvisovog perioda" 1958. godine, kada je otisao na odsluzenje vojnog roka u Njemacku (sto je bio senzacionalni dogadjaj), Presley je snimio izuzetne teme, slavne i danas: "I Want You, I Need You, I Love You", "Don't Be Cruel", "Hound Dog", "All Shock Up", "Jailhouse Rock"... 

Godine 1967. Elvis je ozenio Priscillu, a godinu kasnije – u specijalnoj emisiji za NBC televiziju – objavio je povratak na koncertnu scenu. Pocetkom 1969. objavio je nove hitove "In The Ghetto" i "Suspicious Minds", te iznimni i hvaljeni album "From Elvis In Memphis". 

Sedamdesete godine proslog stoljeca traumaticne su za Elvisa Presleya. Teret planetarne slave donio mu je ovisnost o tabletama, a onda je 1973. uslijedila burna rastava od Priscille. 

Predebeo i obucen u blještava scenska ruha, nastupao je po hotelima u Las Vegasu i na Havajima, vise izgledajuci kao karikatura buntovnog rokera iz polovine pedesetih, koji je glasom i njihanjem bokovima dovodio u trans publiku diljem svijeta. 

Kako bi cijela prica o Elvisu danas izgledala da nije neocekivano umro od posljedica srcanog udara na svom luksuznom imanju Graceland? Da li bi godine propadanja i blamaza ucinile suprotno, odnosno nije li tek prerana smrt ( 42. godini) ucinila da postane vjecna ikona savremene (pop) kulture? 

Mozda ima neke simbolike u tome da je iste godine, kada je Elvis umro, u Londonu buknula nova rock revolucija pod imenom "punk". A Elvis je sahranjen i njegova muzika pohranjena kao vjecni spomenik jednom drukcijem vremenu.  

* * *

Danas je Elvis Presley apsolutno najkomercijalnije ime popularne kulture.

Tri decenije nakon sto je umro, dakle nakon sto je – jednostavno, po prirodnom zakonu – nemoguce dobiti nesto novo od njega, King Elvis zabavnoj industriji i dalje godisnje donosi oko 50 miliona dolara prihoda!

Hiljade obozavatelja svakodnevno posjecuju Graceland u Memphisu, njegov kraljevski posjed, mjesto gdje je zivio, gdje je 16. avgusta 1977. godine pronadjen mrtav nakon srcanog udara i gdje je sahranjen.

Kroz par dana u Gracelandu se ocekuje jos veci broj posjetilaca nego prije deset godina, a u Memphisu ce ulicama defilirati i u klubovima se nadmetati hiljade Elvisovih kopija – osoba koje na njega prirodno nalikuju i jos vise onih koji svim mogucim sredstvima nastoje sebe pretvoriti u lik Kralja Elvisa.

Poznavaoci mitologija, narocito oni skloni njihovom medjusobnom kompariranju (Let us Compare Mithologies, rekao bi Leonard Cohen), mogli su odmah po rodjenju njegovom reci da se rodio Kralj. No tesko da se iko u Tupelu, u Mississippiju, bas bavio uporednom mitologijom. Jer kad se rodi Kralj - postoji znak: od sekularnih bajkovitih kraljeva pa sve do svetih figura Bude i Isusa. I Elvisovo rodjenje nosilo je znak, znak vec odranije poznat u drevnim mitologijama. Jer kao sto su Kastor i Poluks bili blizanci od kojih je jedan bio “obicno” dijete, a drugi besmrtni polubog, tako je i Elvis imao brata blizanca, Jessiea, koji je umro pri rodjenju. Elvis je prezivio i postao besmrtan, no vjecno nosivsi sjenu smrtnoga brata. Veliki pisac Salman Rushdie u svom romanu The Ground Beneath Her Feet, romanu kojeg su u Independentu prozvali Uliksom rock’n'rolla, dok u Timesu vele da je rijec o prvom velikom rock’n'roll romanu napisanom na engleskom jeziku, svom junaku Ormusu Cami daje mrtvog brata blizanca Gaya u neskrivenoj aluziji na Elvisa. Jer u svijetu Rushdiejevog romana Ormus je onaj koji je Kralj.

Elvis Presley (sa starozavjetnim srednjim imenom Aaron) rodjen je, dakle, u mjestu Tupel, drzava Mississippi, kao sin Vermona i Gladys Presley. Godina je 1935, datum je 8. januar. Makar je Mississippi krajobraz njegova djetinjstva, state njegovog zivota bit ce Tennessee. Kao trinaestogodisnjak s roditeljima doseljava u Memphis, grad u kojem i vjecito pociva, grad kojem ce postati metaforom, grad koji preko svog egipatskog drevnog imenjaka - pocivalista faraona, jos jednom potcrtava simbolicki to da je Elvis - Kralj, grad opjevan zahvaljujuci Elvisu, grad cijim ulicama setaju (Walking in Memphis) ljudi misleci sveudilj na Kralja. Kao devetnaestogodisnjak Elvis ce prvi put uci u studio Sun Recordsa i… Nema ovdje potrebe za nabrajanjem albuma, singlova, filmova, nastupa, cifara, faktografije. Nema potrebe da pominjemo tri najvaznije zene njegova zivota: majku, za koju je bio gotovo nenormalno vezan, suprugu Priscillu (koju je ozenio za 1. maj 1967. godine) te kcerku Lisu Marie, koja se bas ovih dana udala za velikog glumca Nicholasa Cagea, a nakon propalog braka s laznim Elvisom izblajhane koze Michaelom Jacksonom. Nema potrebe da spominjemo avanturu s vojskom, krize i ovisnosti. Svi to ionako znaju, a i oni koji ne znaju, lako mogu saznati. Prosto receno, the rest is history. A ta istorija ce na jednoj razini zavrsiti 16. augusta 1977. godine. Tog dana, naime, Elvis umire. Samoj smrti prethodilo je gotovo potpuno povlacenje iz javnosti. Kralj se povukao u svoju kucu, u svoj castle, u Graceland, kao cto se lav (kralj zivotinja) pred smrt povlaci u pecinu. Kralj je, naravno, umro od srcanog udara; Kraljevima prepukne srce. No, rekosmo, tog dana istorija završava tek na jednoj razini. Jer i poslije Elvisove fizicke smrti - on zivi. Malo je globalno zivljih likova i dan-danas. Evo, ovih dana, na dvadeset i petu obljetnicu smrti, okupilo se u Memphisu oko sedamdeset hiljada ljudi da odaju pocast Kralju. Sta se to sastavilo u ovom covjeku da je u svoje cetrdeset i dvije godine postao Kralj i da to ostaje jos uvijek? Kakva je to magija ovog umjetnika sto zacarava fanove jednako u San Francisku i Djakarti, Londonu i Ulan Batoru, Sydneyu i Sarajevu, Oslu i Pretoriji, Torontu i Tokiju? Let’s see…

Nabrajajuci u jednoj lucidno nacinjenoj tablici glavne dogadjaje svjetske povijesti sto su se zbili 1956. godine, Svetislav Jovanov spominje, medju ostalim, ulazak sovjetskih tenkova u Madjarsku, Hruscovljev “tajni referat”, stogodisnjicu rodjenja Sigmunda Freuda, Bergmanov film Sedmi pecat te napokon, na samom kraju veli: “Najzad, hitovima Hound Dog i Blue Suede Shoes otpoceo je rokenrol.” R’n'R era koja je presudno obiljezila zivote mladih ljudi u drugoj polovici dvadesetog veka zapocela je, dakle, Elvisom. On je njezin pocetak. Zavodnicki glas, raskosni barokni imidž, uske hlace i rad kukovima, zanosne pjesme - sve se to zacelo i sastavilo u Elvisu, a u pogodno vrijeme tj. na prelazu iz pedesetih u sezdesete. Kralj je jos tada krunisan… a nakon krunidbe kralj ostaje kralj, sve do smrti, pa i onkraj nje. Elvis je pjesnik nevinosti rock’n'rolla, a u isto vrijeme i pjesnik njegovog iskustva. Spojio je u sebi krajnosti i postao kultni lik, ikona, na nacin na koji se vec i postaje ikonom. Pisuci o znamenitom dramaticaru Georgu Büchneru (Dantonova smrt, Leonce i Lena, Woyzeck), Dzevad Karahasan veli kako mu za najpregnantnije odredjivanje “fenomena Büchner” ponajbolje “sjeda” Hölderlinov stih: “Jos nikad ne bi toliko pocetaka.” U dvadesetom stoljecu Elvis je bio covjek u kojem se zdruzilo najvise pocetaka, a opet je u njemu, da opet parafraziram Karahasana, vec poceo i kraj. Jer nikad poslije r’n'r nije mogao biti tako nov, cist i iskren. Elvis je bio esencija rocka. Svi kasniji rockeri morali su dodavati nove zacine, biti drukciji, jer Elvis je u sebi otjelovio sve ono novo i divlje cime je rock and roll raspolagao. Elvis je bio misionar cistog rocka, ciste energije - koja je, po Williamu Blakeu, vjecito zadovoljstvo (eternal delight), on je tvorac i simbol izvornog rocka nezagadjenog dekadencijom i nedirnutog od trulezi. On je bio onaj koji je propovijedao - da parafraziram njegovu predivnu ljubavnu pjesmu - kako nema buducnosti ako cemo biti sumnjicavi i da se snovi ne daju ostvariti na podlozi od sumnji i nepovjerenja.

Zanimljivo je usporediti Elvisa i Jima Morrisona, te svojevrsne antipode u historiji rock and rolla. Obojica su bili ikone, obojica imaju grobove na koje se hodocasti, obojica su bili svojevrsni seks simboli i o obojici se pricaju urbane legende u kojima su jos zivi negdje daleko od vreve megalopolisa, svjetlosti reflektora i bliceva fotoaparata. No, dok je Elvis simbol energije koja je vjecito zadovoljstvo, Morrison je prorok utihnuca (da ne kazem nirvane), pali andjeo. Elvis je pjevao da suspicious minds ne mogu biti temelj buducnosti i snovima; Jim bi se radije suglasio s Camusom: sumnja je uvijek dobitak. I Elvis i Jim rodjeni su osmog u mjesecu: kod Elvisa je mjesec januar, a kod Jima decembar. Jedan stoji na pocetku godine, a jedan na njezinom kraju…

Magazin Tatler prozvao je nekad Paula Austera jedinim americkim piscem mladjim od pedeset godina koji ima bilo kakvo pravo na velicinu (The only American writer under fifty with any claim to greatness). Nase je vrijeme surovo prema velicini, no da bi u danasnjem rocku neko bio veliki, mora se postaviti u relaciju bilo s Elvisom, bilo s Jimom Morrisonom. U danasnjem rock and rollu claim to greatness ponajprije imaju U2 i Radiohead; Thom Yorke se tu komparira s Morrisonom (I wanna be Jim Morrison, veli sam u pjesmi Anyone Can Play Guitar), a Bono s Elvisom. Poznate su njegove ceste izjave o tome kako je od djetinjstva zelio biti novi Elvis, poznata su U2 hodocasca u Graceland i famozni studio Sun Recordsa, poznato je da cesto na koncertima Bono pjeva i Elvisove pjesme, no najljepsa veza Bona i Elvisa je artefakt, pjesma, prelijepa i relativno slabo poznata pjesma Elvis Presley and America, pjesma u kojoj - po rijecima Billa Grahama - Bono jeca i mumla svoju meditaciju o Presleyu. Nakon sto zavapi: Tell me how to sing, Bono pjeva: You know/ Like no one taught you how/ but you knew/the King knows how to howl…

No, nije Elvis danas prisutan samo u muzici. I druga njegova ljubav - film, i dalje se inspirira Kraljem. U posljednje vrijeme paznju je privukao pljackaski akcic s Kevinom Costnerom 3000 miles to Graceland, ali taj je film elvisovski tek na razini ikonografije. Medjutim, film Finding Graceland sa Harveyom Keitelom istinsko je remek–djelo. Debeli zdepasti Keitel u svjetlucavom odijelu uspio je unijeti u ovaj film ono iskonsko elvisovsko osjećanje, ubijedivsi na momenat i tankocutnije gledatelje da je on pravi Kralj. Treba gledati ovaj film, gledati ga i vise puta. Mi koji ne mozemo potegnuti do Memphisa tako cemo ponajbolje odati pocast Kralju. Odslušati Suspicius Minds i pogledati Finding Graceland - pravi elvisovski rekvijem. Sto rekao Harvey Keitel ispruzivsi ruke savijene u laktovima i uperivsi kaziprste: Remember the King!
Prvu plocu snimio je 1954. Svoj uzlet zapocinje sredinom 50-tih godina hitovima That’s All Right Mama i Heartbreak Hotel, a najuspjesniji period mu je od 1960. do 1975. godine kada je izdao 52 ploce i jos za zivota prodaje oko 600 miliona komada.

Filmsku karijeru zapoceo je 1956. filmom Voli me nezno (iz kog je i cuveni hit Love Me Tender). Uglavnom je igrao u muzickim filmovima osrednje vrednosti, ali s naslovnim pesmama koje su redovno postajale hit. U periodu od 1957. do 1966. Presli se nalazio na listi deset najkomercijalnijih americkih glumaca.
Godine 1975. nastaju ozbiljni zdravstveni problemi, dijabetes, gastritis, a i droga od koje je Presli postao zavisan. Godine 1977. dozivljava srcani udar, ali ne menja nacin zivota. 16. avgusta 1977. Elvis pada u duboku komu zbog prekomerne upotrebe droge. Doktori mu pokusavaju spasti zivot — ali ne uspevaju.

Elvis je jos za zivota postao legenda: za dvadesetak godina rada objavio je 97 ploca, a na vrhovima top lista proveo je čak 996 nedelja.


Diskografija:

Studijski albumi:

1956 - Elvis Presley
1956 - Elvis
1960 - Elvis Is Back!
1960 - His Hand in Mine
1961 - Something for Everybody
1962 - Pot Luck
1967 - How Great Thou Art
1969 - From Elvis in Memphis
1970 - Back In Memphis
1970 - That's the Way It Is
1971 - Elvis Country (I'm 10,000 Years Old)
1971 - Love Letters from Elvis
1971 - Elvis Sings The Wonderful World of Christmas
1972 - Elvis Now
1972 - He Touched Me
1973 - Elvis
1973 - Raised on Rock/For Ol' Times Sake
1974 - Good Times
1975 - Promised Land
1975 - Today
1976 - From Elvis Presley Boulevard, Memphis, Tennessee
1977 - Moody Blue

Lista Elvisovih hitova

Do danas Elvis je jedini izvodjac koji je uveden u cetiri muzicke Kuce slavnih:

Rock and Roll Hall of Fame (1986)
Rockabilly Hall of Fame (1997)
Country Music Hall of Fame (1998)
Gospel Music Hall of Fame (2001)

HOME

Muzika