U novembru i decembru 1887, Tesla je prijavio
sedam patenata u polju polufaznih motora naizmjenične
struje i prenosa struje. Oni su uključili kompletni
sistem generatora, transformatora, prenosnih linija,
motora i osvjetljenja. Tako originalne su bile te ideje da
su prihvaćene bez izazova, te ispostavilo se da su
bili najvrijedniji patenti od telefona.
Avanturistički
idustrijalac iz Pittsburgha, George Westinghouse,
izumitelj željezničkih vazdušnih kočnica, je
čuo o Teslinom pronalasku i pomislio da bi to mogla
biti karika koja nedostaje u dalekom prenosu električne
energije. Došao je do Tesline laboratorije i ponudio mu
da kupi patente za 60,000 $, što je uključivalo
5,000$ u gotovini i 150 dionica akcija u Westinghouse
Korporaciji. Takođe se složio da plati honorar od
2,50$ po konjskoj snazi prodanog električnog
kapaciteta. S još izuma u glavi, Tesla je brzo potrošio
pola svog novog bogatstva na novu laboratoriju.
S novim prodorom
kojeg su omogućili Teslini patenti, potpuni
industrijski rat je eruptirao. U ulogu je bio budući
industrijski razvitak Sjedinjenih Država, i da li će
Westinghouseova naizmjenična struja ili Edisonova
jednosmjerna biti izabrana tehnologija.
Bilo je to vrijeme u
kojem je Edison lansirao propagandni rat protiv naizmjenične
struje. Westinghouse se podsjeća:
Sjećam se da mi
je Tom [Edison]
govorio da je jednosmjerna struja poput rijeke koja se
mirno uliva u more, dok je naizmjenična struja poput
bujice koja juri nasilno preko litice. Zamislite to! Zašto
su onda imali i profesora, Harolda Browna, koji je išao
okolo govoreći publici…i pogubljavao pse strujom i
stare konje ravno na pozornici da pokaže koliko je
naizmjenična struja opasna.
U
međuvremenu, ubica je trebao biti pogubljen u prvoj
električnoj stolici u Newyorškom Auburn državnom
zatvoru. Profesor Brown je uspio u ilegalnoj kupovini
Westinghouseovog iskorištenog generatora da bi
demonstrirao jednom za svagda ekstremnu opasnost naizmjenične
struje. Pokusni kunić je bio William Kemmler, osuđeni
ubica koji
je užasno umro 6. avgusta 1890, u "odvratnom
spektaklu, daleko gorem od vješanja". Tehnika je
kasnije nazvana Westinghouseizam.
Uprkos
lošoj štampi, dobre stvari su se događale za
Westinghousea i Teslu. Westinghouseova korporacija je
dobila ponudu za osvjetljavanje Čikaškog svjetskog
sajma, prvog sve-električnog sajma u istoriji. Izložba
je takođe prozvana Kolumbova izložba, u čast
400-te godišnjice od Kolumbovog otkrića Amerike.
Protiv novo-osnovane kompanije General Electric (kompanije
koja je preuzela Edisonovu kompaniju), Westinghouse je
predložio pedeset posto jeftiniju ponudu od GE-ove koja
je iznosila milion dolara. Većina od GE-ovih predviđenih
planova su bili vezani za količinu bakarne žice koja
je bila potrebna da se iskoristi sistem jednosmjerne
struje. Westinghouseova pobjednička ponuda je
predlagala efikasniji i jeftiniji sistem naizmjenične
struje.
Kolumbova izložba je bila otvorena 1. maja 1893.
To veče je predsjednik Grover Cleveland pritisnuo
dugme i stotine hiljada električnih lampi s ugljenim
vlaknima je osvjetlilo sajmište i zgrade. Ovaj "Grad
Svjetla" je bio rad Tesle, Westinghousea i dvanaest
novih hiljadu-konjskih snaga proizvodnih pogona naizmjenične
struje lociranih u mašinskoj sali. U velikoj sali
elektriciteta, Teslin polifazni sistem proizvodnje
naizmjenične struje i emitovanja je bio ponosno
predstavljen. Za dvadeset sedam miliona ljudi koliko ih
bilo na sajmu, bilo je jasno da je naizmjenična
struja energija budućnosti. Od tada pa nadalje više
od 80 posto svih električnih uređaja u
Sjedinjenim Državama je bilo naručilo naizmjeničnu
struju.
|