Naredno jutro nakon buđenja i doručka, iznjeli smo svoje stvari iz soba, vratili  ključeve na recepciju i oprostili se sa mjestom koje nam je pružilo četiri prekrasna dana. Potrpali smo se u autobuse i lagano počeli naše putovanje ka novim, nepoznatim mjestima. Većina je jedva dočekala ulazak u autobus jer im je san bio potreban zbog "oproštajne" večeri u Lloret-u. Putovali smo prema Francuskoj, našem novom odredištu.

Putovanje je polako odnosilo sate, putovali smo uz neizostavne pauze, na kojima se žurno odlazilo u obližnje supermarkete po potrebne zalihe hrane (naravno neki su se opremili hranom još u Lloret-u, prije polaska) jer večera nije bila uračunata uz smještaj koji smo trebali dobiti u Nici.

U blizini granice špansko-francuske granice posjetili smo mali grad Figueras. Organizovana je posjeta muzeju Salvadora Dalija. Ljubitelji umjetnosti su se smjestili u veliki red ispred muzeja-ništa nije moglo "umoriti" njihovu upornost i želju da vide djela velikog umjetnika.

 Oni koji su bili manje zainteresovani za umjetnička djela, uputili su se u istraživanje gradića. Male ulice su podsećale na lavirint. Tu je bio i mali trg gdje smo se malo odmorili na klupici. Slobodno vrijeme je isteklo i putovanje se nastavilo. Prešli smo granicu, put nas je vodio prema Azurnoj obali. Zaustavili smo se u Cannes-u. Prošetali smo do festivalske palate i razgledali mnogobrojne otiske koje su načinili glumci, režiseri... kao trag u vremenu.                       

I tu smo dobili slobodno vrijeme i iskoristili priliku da malo razgledamo novo okruženje. Hoteli su dominirali u bližoj okolini, nije se znalo koji je bolji, naravno i skuplji. Ljudi koji su izlazili iz njih bili su svečano obučeni, prizor je bio kao sa filma. Prodavnice su bile izuzetno "jeftine". Sa zaprepašćenjem smo gledali u izlog jednog butika gdje je stajala muška košulja i na njoj cijena od 210€ (naš čovjek u prosjeku mjesečno dobije toliku platu).

NEXT