Islikali smo se, i obišli okolinu koliko je bilo u našoj mogućnosti. I pri toj našoj šetnji odjednom su se začuli uzvici nama poznatih glasova, uzvikivali su ime jedne naše drugarice, sa vrha jedne građevine koja je predstavljala sat. Uzvici su se prolamali ulicom Verone, a iznenađeni prolaznici su se okretali i gledali jer nemaju priliku da svaki dan dožive tako nešto. Nakon obilaska, sjeli smo u jedan park. U središtu je bila fontana, lijepa zelena- to je bilo ograđeno. Okolo su trčala mala djeca, ljudi su se odmarali na klupama (mi smo sebi jednu obezbjedili), slikali su se, jednostavno uživali u čarima Verone. Naše drugarice su uživale komentarisati ljude, glasno pričati na srpskom misleći da ih niko ne razumije ali su se u jednom trenutku preračunale,jer nisu primjetile na vrijeme osmijeh jednog starijeg gospodina. 

Polazak se bližio, polako je prolazio još jedan dan ekskurzije. 

Putovanje se nastavilo  u noći kroz južnu Francusku, ali mali broj nas je to primjetilo, sve je uhvatio san poslije napornog dana. Putovali smo prema Španiji.

  BACK