До свидания

Večeras dok pricamo priče, vrijeme teče kroz prste
Snovi su nam tako šareni da se sve tetke krste
Kuku majko, ko te rodi takvu, misliće čitav vijek
Biće ih još mediokritetnih, njih vazda ima na pretek

Večeras dok orimo pjesmu, mjesec će slušati sve
Zvijezde će pamtiti i pobrinuti se da nekad sjetimo se
Da smo u jednom momentu bili tu i zajedno, nasmijani
Tamno nebo će čuvati pačvork prepun naših tajni

Večeras dok slikamo misli, suze će biti boja
Svijet će postati ručna tvorevina našeg posebnog kroja
Dok idemo putem, pratiće nas sunce i zvuk
U srcima povezanim ljubavlju Laotonga nikad neće biti muk

Večeras je sutra, a sutra je danas jer zora nazire se
Vrijeme je došlo da odemo svako svojim putem, zar ne
I u miljama daljine, ja raspoznajem vas sve
Neću vas zaboraviti zato nemojte ni vi zaboraviti me
Volim vas sve, volim nas sve, čuvajte se