Itineris vita

Moj put je put trnja
Moja noć je od ambisa crnja
Moja zvijezda najdalja od svih
Moje misli glasnije od njihovih

Tješimo se riječima ,,To nije bitno"
Samo ono što srce želi je uistinu hitno
Mi smo budućnost, mi smo sutra
Od poraza do uspjeha je jedna tanka crta

Mojim putem niko ne ide
Pratim misao, za drugo ne brinem
Ako pogriješim, okrenuću se
Ako zalutam, vratiću se

Ne tješi me samoća
Ne veseli me tišina
Teško je breme
Fali mi moje pleme

Ali idem dalje i ne gledam nazad
Moram tamo i ne odustajem nikad
Moram i želim i hoću
Hodam i mislim i stići ću

,,Misli na noći uskraćenog sna
Kad si ,,Uspjeću" mislila
Kad si ,,NMG" govorila
Misli na sebe kad si iznemogla“

Mislim da mi je previše
Mislim da možda ne mognem
Možda sutrašnjice ne postoje
Možda samo gubim momente

Teško mi je i sama sam
Htjela bih sve da prespavam
Ali svijet na me ne čeka
Moram smoći snage da procvjetam

Ko zna reći postoji li sudbina
Ili je sve samo ideja prozirna
U svakom slučaju, na putu sam
Istrajna, prema misli zapućena
Kao malo dijete obnažena sam pred veličinom svijeta
Ja sam samo mali pupoljak koji želi da procvjeta
Ne znam ništa o sudbini ali ipak čvrsto mislim
Da je moj san na dohvat ruke, pa zato moram da trčim

Trčim da stignem
Dovoljno visoko ruke da dignem
Da uhvatim svoju nadu za paperjaste niti
I da postanem ono što sam oduvijek znala da ću jednog dana biti sssss