Late night thoughts

Imam novo mišljenje o noći
Prije mi je noć bila prijatelj koji me grli nakon teške obdanice
Koja preuzme kontrolu kad zatvorim oči
I odvede me preko moje granice

Sad na noć gledam kao što ptica gleda na kavez
Pred mrakom sam ogoljena jer dalje od sebe ne vidim
Tokom  noći se ne vidi svjetlo, samo čuje neutješna misao
Koja proganja i čiji glas me uhodi

Mnogima je noć najteži dio dana
Kad zbog nedostatka čula vida čula sluha jačaju
Tad se demoni dižu iz nesvjesnih pozadina
I šapuću, divljaju

Svi mi imamo neku misao koja nas s vremenom drži budne
Čak i strijepnju koja na očaj sluti
Ta zeb može da nas drži sve dok ne svane
I samo sa prvim osvitom svjetla zaćuti

Noć i ja smo stari poznanici, ali ne znam jesmo li prijatelji
Nekad mi je srodna duša a nekad tamničar
Njoj sam ispovjedila mnogo suza, mnogo prećutane boli
A ona mi je zauzvrat pjevala uspavanke za miran san

Noćne more, novi svjetovi i insomnija
Latice delfinijuma natopljene crvenom bojom
Noću cvjetam, snivam o svemu, razmišljam
Nastojim tamu ućutkati mišlju novom