Moja baka

Moja baka je ekscentrik, u pravom smislu riječi te
Ponekad u rukavima sakoa nosi ku'ruze
U gradu se lako poznaje po markantnom hodu
Znaju je širom grada, po tome što je radila u Vodovodu

Slušala sam priče kako je bila gospođa bez premca
Niko nije znao kao ona ručak da sprema
Uvijek se prvenstveno brinula o sebi
Bilo je vrijeme kad iz kuće bez karmina izašla ne bi

Jednog dana je to sve bacila niz rijeku
Sjela na bus i zaputila se ka selu
Priroda i polja žita podmladila su je više
Nego ijedna krema, šta god da na njima piše

Dušmani pljuju na nju, jer im se ne sviđa njena sloboda
A moja baka i dalje gradom ponosnim korakom hoda
Njene oči sjaje pameću i ljubavlju koja ne jenjava
Njena mladolika duša željna avanture nikad ne spava

Moja baka je dio mene, kao srca otkucaj
Ona me je naučila mnogo tome, najviše rečenicom ,,Uživaj"
Ona je moj prijatelj, moj uzor, zena jaka
Radojka Pejić-Maksimović, moja mila baka