Ne dirajte mi slomljene i izgubljene

Oni čije su duše prljave su mi najbolji prijatelji
Oni koji su u noći u mrak zaglibili su mi najbliži
Tamo gdje se briše granica između ,,Okej je" i ,,Spasi me, molim te"
Uvijek su najbolje razumjeli sve

Sa dna morskog gledamo ka površi
Pitajući se kako dotle dospjeti
Al' neki pseudo-postojeći kamen spoticanja
Ne da snage pokretu, šalje trnje mišićima

Bježimo u prostore apstrakcije i sintetičkih svjetova
Gdje iskreni smjeh brzo mijenja melanholija
Kao da je sreća nedostižan, izdajnički pojam
U začaranom krugu se gubi o vremenu dojam

Izranjavane duše i prljavih misli
Bezbožnici kojima ništavilo dušu čisti
Svako ima kamen za vratom, na dnu visi
Sviju nas nešto muči, po bolu smo isti