Filozofska sekcija "Tačka"

Anastasija Simić

Crvena

Dani su prolazili, mjeseci, godine.
Ljudi su dolazili i odlazili, njih stotine.
Neki su me mrzili kratko, neki mrze i sad.
Nekima sam pomogla, neki su doživjeli pad.
Mijenjala se ja, mijenjao se ti.
Bila u zagrljaju tuđem, pokušala voljeti.
Bilo je sretnih dana, slavila sam ih.
Bilo tužnih noći, onih neprespavanih.

Vrijeme nalaže da izaberemo životni put.
Bojimo portret života, bio on plav, crven ili žut.
Miješanjem boja uprljali bi svaku,
Ali same po sebi imaju priču tanku.
Žutu ti ne bih znala ni objasniti, neutralna cijela.
Plava hladna i usamljena, bez grešnog dijela.
Pa ljudi smo stvoreni da griješimo,
Samo nećemo da priznamo, sami sebe tješimo.

Željela izabrati crvenu, ljubavnu i vatrenu,
Pa upoznah tebe i doživjeh priču tragičnu.
Postala neobjašnjiva, baš kao žuta
Hladna i usamljena, bez ispravnog puta.
Samo ni kapi crvene nema.
Tužna je to sada tema.
Em uprljah i žutu i plavu,
Em ti uništi onu pravu.


 

Početna