NEVIDLJIVO OGLEDALO

Uistinu, vid je dvosmjeran. Pogled je prozor u svijet, a istovremeno oči su ogledalo duše. Za sveukupno sagledavanje i doživljaj potreban je unutrašnji vid, potreban je prodor. Gledajući, a ne videći živimo samo u svijetu slika. Lutamo po površini života. Zastani, zagledaj se u svoj obris na rijeci! Obličje što vidiš i taj odraz na površini rijeke je komadić nevidljivog ogledala. Ono je razbijeno u djeliće, po našem rođenju.Te parčiće skupljamo čitavog života, spoznavajući sebe. Neki su izuzetno oštri i opasni, ali da bismo složili mozaik potrebno je i posjeći se. Tako i mi lutamo kroz život, u stalnoj smo potrazi. Naš put nikad nije lak i čist, već naprotiv izuzetno neizvjestan i zanimljiv. Tek upoznavši sebe i našavši suštinsku ljubav, čiji je glavni izvor u nama samima, sposobni smo da je dijelimo sa ostalima, sposobni smo za stvaralaštvo i izbavljeni smo od propasti stvarnosti. Spojeni duh je iznova rođeni duh i kao takav može zaploviti u slobodni beskraj, u neuslovljeno, on je besmrtan.