Bogovi

Izranja sasvim tiho njeno lice,

poput igre sjenki u noćima,

tako mistično tamna i ponosna,

predaje svoj život drugima.

Dok u plavom tajna počiva,

ogoljena misao slijepa širi pipke,

oktopus s krakovima na dnu,

bira nepomičnu žrtvu,

koju darovaće Bogovima obala,

tamo negdje van tvojih pogleda.

Udahni me,budi,

feniks je voda koliko i vatra,

prelaz paralelnih svjetova, tačka,

Island,dijete suprotnih Titana.

 Stojim kao bolesnik iznad izvora,

vezan za eliksir ranjene duše,

prvi put čujem šum vode,

koja mi kazuje tajne svoje.

I ja kao i svi buncam u ludilu,

moja molitva nema odjeka,

možda moj glas nije melodija,

za kom žude pijani Bogovi Olimpa.