Filozofska sekcija "Tačka"
Dragojana Ristić
Neke su daljine sunca.
Poneke blizine,
ledeni brijegovi.
Ne treba trgati ruže
tuđih vrtova,
treba zasaditi svoje...
A, neke ruže i nisu
mirisan cvijet.
Nečije oči su mač.
Nekad odbrane,
nekad rane,
Ko se lati,
zauvijek, ubiju.
Neke su galaksije tajna,
Neke tajne univerzum cijeli.
Med i suvo grožđe
na obronku pogleda,
smeđilo i u duši...
Neki su ljudi bol.
DALEKA LjUBAV
Ako nekada sretneš
neke oči u tuđem gradu,
kakve nisi sretao do sad,
Ni u svom,
Ni u gradovima tuđim,
Na cijelom svijetu ljepših
da ih nema,
Okreni se i bježi!
Naći ćeš se, zatočen,
u ljubavnoj, čemernoj
mreži.
Možda te usput pogodi
neka strijela,
Al' iščupaj je iz srca,
Dok još nije kasno.
Kad zablude splasnu,
Shvatićeš: ljubiš ih
odveć strasno.
Zanemari proljeće koje ti u grudima bude,
Zaboravi rajske vrtove što ti nude,
Jer najveći srcu zadaje jad,
Očiju dalekih strašan hlad,
I svu bol i muku,
Daljina najdražih ruku.
Ne,
ne dozvoli da te ukradu
neka oka dva,
U dalekom gradu.
