Igra

A tvorcu se svijet prvo javio u snovima i jedina moć podjednako dobrog i podjednako zlog umjetnika, kreatora jeste slika što niče iz ničega, bez povoda u dubini svemira. Postoji igra sa ciljem, ali bez pravila i kao takva data je svima, a suđena samo nekima. Ljudi ograničeni teretom kite je raznim imenima, čas je življenje, čas umiranje i kao boja slutnje tumara prostorom. Srž dade čovjeku ruke ne da bi ga bacila u iskušenje i na put ka vječnom koji on već jeste, ne, dade mu ruke kao što poet daje stihovima svojim slike, da bude i nadahnjuje. Tvorac stvori djelo koje zna da djela i tako posta samo jedan od mnogih čvorova svima milog trajanja.

Nađoh se u mraku, u praznini sto odvaja te dobih zadatak da sanjam, sanjam i  rađam svjetlost. Tada rekoh sebi:’’Ako imam ruke isplivaću.’’

-Prostor u kome haos postaje simbol apsolutnog jedinstva.