Filozofska sekcija "Tačka"
Nikolina Blagojević
Iznenada
U trenutku kada pomislila sam
da ćeš biti uz mene uvijek, i
čvrsto me grliti u olujnoj noći,
začula sam korake i srce se uplašilo.
Znalo je ono i prije mene same
čiji koraci ka nama idu i
sa svakim dahom glasniji bivaju.
A onda preneražena bi i ja,
jer čuh kako kraj nam se bliži.
Iznenada, svemu dođe kraj,
sudbina nas nije izabrala.
Pustoš
Ni početka, ni kraja
ni tuge, ni zaborava
ni povratka, ni zagrljaja,
ničeg nema sada.
Nema više iščekivanja,
nema više putovanja,
čak nema ni ispraćaja,
i sve je tužno sada.
Nema tvojih oka sjajnih,
ni usana toplih tvojih,
ni snažne ruke da me
čvrsto grli sada nema,
sve pusto je sada.
