Filozofska sekcija "Tačka"
Dragojana Ristić
KOMEDIJA
Život nas miluje
zubima,
Skičimo i skačemo,
veseli.
Mašemo u susret
sreći,
Iz sijeni, zaneseni.
Tama umije da zagrli,
Bol da zaliječi,
Greška nauči.
Iračke i zabave!
Lutkarske predstave i filmove!
Gospon, koliko je gram
vazduha?
Čuh, od sutra poskupljuje?!
KRITIKA
Na povocu,
tegle nas oni
koji na svojim ugojenim
ramenima nose našu kožu.
Bace ponekad neku kost,
no na njoj je samo
malo masti,
koja zamaže više gladne poglede,
nego stomake.
Na povocu,
teturamo se za njima,
Dok nam njuh posustaje
od raznih gasova iz vazduha
koje proizvedu.
Pa tako, nesvjesni
očnjaka kakve imamo,
Izgledamo strašno smiješni,
I srljamo, vučeni,
U propast.
