KRUG

U riječnom mutnilu grca odraz jablana,
zadubljen u nebo iznad sebe.
Nečujno se njiše njegov list,
Grane protegnute ka beskraju
plavetnila,
drhte u vodi, i ono se pita:
Dokle je visina?
Voda huči: Panta rei.
No, krug.

Zeleni lokvanji plaču okupani suncem.
Svjetlost i mraz
plove vrhom vode,
Sjen grabljivice promagli vidikom
praćena krikom.
Negdje, na pogrebu
zaplaka dijete.

Panta rei!
No, krug...