Kompromis

Svaki čovjek je misleće biće, koga njegova moć zaključivanja i donošenja svjesnih odluka razlikuje od ostalih živih bića. Kompleksne misli i stavovi, treba da budu nečim potkrijepljeni, dakle da ih ona koji ih donese, zastupa i svjesno stoji iza njih. Svi se ljudi razlikuju, jako je teško pronaći dvije osobe sa identičnim mišljenjem. Upravo takve razlikei odstupanja u tom smislu, čine svijet daleko više zanimljivim i neistraženim. Čovjek je individua, dakle odmah se po svom rođenju razlikuje od drugih, a tokom svog života on stiče iskustva, te o njima deduktivno zaključuje, što ga samo još više čini posebnim. Nekada se pojave u prirodi mogu ponoviti, možemo se naći u istim ili sličnim situacijama ali dva potpuno istomisleća čovjeka, nećemo naći. Kroz život se susrećemo sa mnogim dobrim i lošim stvarima, sa situacijama za koje nismo spremni,a jedan od načina da se izborimo sa njima jeste kompromis. Kompromis postoji otkad postoji čovjek, ljudi su kroz generacije pravili određene dogovore i tako dolazili do zajedničkih ciljeva. Da bi civilizacija mogla opstati, potrebno je da ljudi pronađu ravnotežu između sopstvenih i tuđih želja. Čovjek je društveno biće, iako za sebe veoma često smatra da je sam moćniji, i da djeluje manje hrabar i jak ako se više oslanja na druge. Međutim, opstanak nije moguć ukoliko se određeni kompromisi i dogovori ne poštuju i ne usvajaju. Riječ kompromis preuzeta je iz latinskog jezika a znači uzajamno obećanje. Kompromis sklapaju dvije strane, pri čemu obje moraju da nađu neku osnovu kako bi usaglasile svoja mišljenja. Kroz istoriju imamo mnogobrojne primjere koji nam pokazuju da može doći do sukoba ako ne dođe do zadovoljavajućeg dogovora. Ljudi su skloni burnom reagovanju i smatraju uvijek da su oni u pravu a da suprotna strana griješi. Kompromis bi trebalo da predstavlja baš tu sponu koja daje dva mišljenja u jednom, sponu koja dvjema strana omogućava mit, sponu koja se gradi na časti i međusobnom povjerenju. Sa jedne strane on predstavlja nešto što bi trebalo da bude veoma blisko čovjeku i njegovoj prirodi, ali gledajući to iz drugog aspekta kompromis je takođe veoma stran u čovjekovoj svakodnevnici jer na svijetu ima dosta ljudi koji samo žele korist a zanemaruju poštenje i pravdu. U današnje vrijeme kompromis je karakterističan samo za ljude koji imaju unaprijed određen cilj, a da pri tome racionalno razmišljaju. Mnogo ga smatraju nečim poniznim i negativnim, ali on ne mora biti nužno takav. Usaglašenost dviju „zaraćenih“ strana, može imati samo pozitivan ishod, sa iole pozitivnim posljedicama. Jake ličnosti imaju predispoziciju da se u početku protive nekom zajedničkom dogovaranju, ukoliko ono neće rezultirati njihovim početnim ciljem, zbog čega bi moglo doći do sukoba. Budući da tvrdoglavost ne vodi ničemu, kao ni činjenica da je „biti u pravu“ precijenjeno, ličnosti bi trebalo da se klone nesuglasica i da pokušaju da razumiju i tuđe aspekte. Svijet kakav danas poznajemo, izgrađen je na kompromisu, dogovoru, ustupku sa obe strane, kao dokaz da je to jedini način da društvo bude na uravnoteženom putu, nalik na harmoniju.