Filozofska sekcija "Tačka" |
|
Milan Aleksić |
|
“NIŠTA”
Nerijetko je granica između svega i ničega vrlo tanka, gotovo neprimjetna. Vrlo lako sve može postati ništa, ali je mnogo teže da ništa postane sve. Mnogi filozofi su posmatrali čovjekovo bivstvovanje kao uzaludno, poredeći ga sa ništavilom. Oko toga se, u samoj svojoj suštini, formira filozofski pravac-egzistencijalizam. Da li je sve što čovjek tokom svog života radi, sve za šta se trudi, čega se odriče, šta žrtvuje, zaista uzaludno, ili to ima neki viši iskonski smisao? Često se postavlja pitanje “ima li života prije smrti” što nas navodi na razmišljanje da li čovjek treba toliko svog vremena i samoga sebe da daje nečemu što će i onako završiti, ili bar završiti na isti način, bez obzira na cjelokupnu ljudsku sudbinu. Ljudi iz mog okruženja često djeluju kao da zaista imaju negativne misli i stavove o življenju i životu uopšte, ali ja smatram da svaki ljudski život mora imati predestiranu svrhu i da su naše sudbine sa razlogom takve. Moje mišljenje je da uvijek mora postojati izvjestan rizik, ali da nas to ne treba sputavati niti zaustaviti. Činjenica jeste da se ljudski život mora okončati, na ovaj ili na onaj način, ali se ne treba samo zbog toga predati. Jedan čovjek, njegova ličnost, njegov karakter i sam može vrlo lako postati ništa. To se ne mora nužno odnositi na karijeru, uspjehe, dostignuća, već na njegovu dobrotu, osobine, spremonost da pomogne drugome ko je slabiji, u lošijoj situaciji, ili mu samo trenutno treba pomoć. Smatram da jedno misleće biće nikad ne bi trebalo da dozvoli da se pretvori u ništa, u biće bez smisla koje živi sudbinu, ne težeći tome da je promjeni ili da joj se prilagodi. |
|