Blizina i daljina

I tako je prošao još jedan dan,
I dalje nema vijesti,
Bijeli meci još uvijek lupaju na vrata,
Danima nisam vidio svoj prag.
Kaldrma pred mojom kućom,
Postala je drugom kuća,
Živim od dana do dana,
Grijem se sa par pruća.
Šuplji zidovi,
Dogorjela svijeća,
Krivica će započeti požare,
I glad uči sve.
Ljude tjeram sa dva prsta,
Čekam da se digne hor,
Odavno nisam sanjao ništa,
Ni duh neće u moj dvor.
Ono što je bilo stoji iz drva,
Ono što će biti krije se u oblaku,
Ono što jeste nosimo u kosi,
Odatle se prostire i u polje nosi.
Na bijelom dolu prizivaju se duhovi,
Nema više jezika, samo stoje zubi
Onaj ko ih vidi zatvoriće oči, 
Kriva kičma dobre misli koči.
Zvijezde odavno zavijaju na me' ,
Preko dana su ispred prozora same,
Noću izlaze na vječiti megdan 
I govore me kako je život bjedan.
'Bjedan, ali vrijedan ' :
Reći ću ja,
Usamljenost otvara vrata u društva sva,
Jedan gutljaj vode uljepša ti dan,
Bosa noga cijeni kad toneš u san. 
Pisma šaljem preko ptica 
Udobno im je na telegrafskoj žici,
Na kori hljeba, u mrvicama
Osipa se moja mrežica.
I opet mi nježni meci kucaju na vrata,
Mole da ih vidim, 
Makar i na tren.
I ja ih pratim do prve granice,
Gdje mi se korito gubi,
Slikam sjenku sjenke,
Na granici jasnoće.