Kad se piše

Riječi nastaju iz tišine 
Ne traži ih,ne znače ništa 
To je samo tinta u okviru 
Skupo prolivanje krvi po papiru
Majko,pomozi mi
Da shvatim žubor sunca u sjeni rijeke
Eva,pomoću ti 
Da shvatiš zašto vjetar prekida uzdahe 
I uzima ih k'sebi
A šta da rade oni kojima glava ostane u kori i jezik u listu?
Da li crvi prihvataju takve?
Da li čovjek postoji ako ga nije stvorilo guščije pero?
Glas ne postoji kada nema pravi ključ 
Taj kamen još nije pomjeren 
Mogu li pčele da štite od stršljenovog uboda,
Ili su same gore od toga?
Vjerovati sebi je teško
Kad držiš sunce u ruci
Ne kradi tuđu kap vode!
Ona će nahraniti djecu
Prijatelje svoje traži u magli Kalemegdana
Tu će ostaviti maske i zakopati oči 
Na koje nikad nisu ni gledali