Filozofska sekcija "Tačka" |
|
O zadovoljstvu |
|
Smatram da ljudi zapravo nikad nisu potpuno zadovoljni na duže
vrijeme. Zadovoljstvo kao da dolazi u nekim prascima kada u
najmanjem mogućem trenutku osjetimo neizmjerno zadovoljstvo, a sve
ostalo je samo postepeno opadanje do sljedećeg praska. Za mene
prasak nastane određenom spoznajom. Spoznajom da bar na sat vremena,
pet dana, ja nisam dio neke veće ideje, sistema. Osjećaj da je moj
život pod nečijom tuđom upravom, da moje odluke nisu moje, a da put
kojim idem nikako nije moj put, taj osjećaj je kao jedna ogromna
stega. Činjenica da ja nisam tvorac svog djelovanja i da bez
posljedica ne mogu išetati iz ove učionice je čak mučna. To što ja
moram sjediti ovdje nekoliko sati dnevno pa čak iako uživam je
jadna. Ne znam koliko ću živjeti niti znam da li ima išta poslije
smrti te me tišti to što polovinu ovog kratkog života moram provesti
vadeći lične karte, ovjeravajući knjižice, sjedeći u ovoj klupi,
poštujući praznike i misleći o budućnosti. Stoga moji prasci
zadovoljstva dolaze kad osjetim da sam potpuno slobodan. Kada dođem
kući, jedem, uključim seriju. Kada sjedim u dvorištu preko raspusta
i na suncu čitam neku dosadnu knjigu, ali nije bitno što je dosadna
jer me ne pritišće osjećaj da gubim vrijeme na nešto. Možda je
žalosno što se moje zadovoljstvo ne ogleda u ljubavi ili nečemu
sličnom, ali tada se osjećam najzadovoljnije. Prasak slobode. LUKA
TRIVUNOVIĆ, IV1 -Š. G. 2014/2015.
FILIP ĐUKIĆ, IV3-Š. G.2014/2015.
Moj um teži raznim stvarima koji će me zadovoljiti. Te stvari nisu i
ne smiju biti premale jer dužna sam sama sebi odabrati najbolje. Ja
rastem i uvijek tražim više. Svaki dan nešto činim da sebi pružim
zadovoljstvo. Ne želim da činim stvari koje mi ne prijaju. Život je
kratak. Na korak smo do propasti. Nisam materijalista ali volim i
novac. Svako ko to poriče laže. On mi je skoro u prvom planu jer
pruži mi zadovoljstvo. On utiče na sve moje stvari u životu i ne
smijem mu se protiviti.
Kao dijete "ostvarena", potpuno srećna. Okružena mnoštvom prijatelja. Odrastanjem, shvatila sam da je pored zdravlja, ispunjenost i osjećaj pripadnosti nešto veoma bitno. Upravo zato jer je to sve bitno bilo nešto što nisam imala. Naravno nije riječ o pripadnosti svojim roditeljima i osjećaj ljubavi koji ti oni pružaju. To je nešto u čemu sam uživala i neizmjerno sam im zahvalna zbog toga. Zapravo je moj sljedeći veći cilj da ja budem roditelj kakvi su oni meni bili. Ali osjećaj zadovoljstva za kojim ja tragam je takav da se ne može porediti ni sa čim do sada doživljenim. Žarko želim da tamo neka osoba, za koju vjerujem da postoji, uspije da mi pokaže da ja vrijedim i da sam i ja nečije zadovoljstvo. Želim da doživim da i ja nekome značim, nekom nepoznatom i da me zavoli baš ovakvu. Onda bi moja definicija ZADOVOLJSTVA bila zaokružena i cjelovita. Onda bih ja mogla pričati drugima kako sam zadovoljna i ispunjena, jer su ovi pojmovi usko povezani. Mislim da je osnova koja meni nedostaje za moju definiciju, zapravo LJUBAV! Svoju definiciju gradim sporim korakom, ali od nje neću odustati. Želim da moj sljedeći sastav počinje; " Zadovoljna sam... " . DAJANA MAKSIMOVIĆ, IV3-Š. G. 2014/2015
Zadovoljstvo je za mene lijep dan, kada se osjećam lagano i poletno
i želim da ga provedem sa meni dragim ljudima.
Niko ne može stvarno da osjeća zadovoljstvo. Ono dolazi i odlazi. Možda je tako i bolje, jer na taj način znamo više da ga cijenimo. Meni mnoge stvari pružaju zadovoljstvo, ali ništa se ne može porediti sa prisustvom ljudi koje volim. Milica Radonjić, IV9, 2017/2018 |
|