Ne kontroliše pećina tebe nego ti nju. Ne dozvoli da mrak u horizontu inhibira osjećaj topline. Toplina je iza. Potrudi se malo i osjetićeš je, okreni se. Vatra te doziva. Treba da se vratiš, da ostaviš svakodnevne probleme i brigu jer te sprječavaju da putuješ dalje od njih. Ostavi svoje okove neka istrunu u mraku umjesto tebe. Okreni se i kreni u potragu za plamenom, okreni se. Sposobnost razmišljanja zamaskirana je sistemskim pričama, bajkama i kalupima društva, ali vatra je još uvijek tu. Kao da ti šapatom govori da joj priđeš. Pred tobom stavljen je gotov život, kavez u maski slobode,a vatra skrivena iz vidika. Oslobodi se! Ima većeg značaja tvog bića od zbunjene marionete  manipulativnog društva. Svi su oni samo sjene. Neka sjene i ostanu. Neka ostane vječna sjena slijepa na život u odsustvu svjetla! Vatra je u stvari sve ono što nas čini, što definiše nas kao osobu. Ne daj da spoljašnji uticaj ukalja tu prirodnu ljepotu. Vatra je, zapravo, i ono mjesto u kojem ne postoje zla današnjice, nešto kao novac je nepoznato na vatrenom stepeništu. To nužno zlo je jedan od plodova društva koje nas udaljava od sreće. Oslobodi se! Ipak si dugme prirode.

Đorđe Prolić, IV 1- 2015/2016.