Rob beskonačnosti

San, lijepi moj san
šarenih i velikih krila
dodira mekog kao svila.
 
Teško tebi sa mnom,
a i meni s tobom!
Ne, ne pričam s tobom kao sa robom,
jer moj um je tvoj beskonačni kosmos.
 
Letiš iza zagušljuvih zgrada
sve ovo ti je obična šarada,
rušilačka i oštra poput žileta.
 
San, lijepi moj san
Idi tamo negdje daleko
slučajno dotakni moju ruku
da mi nešto tvoje ostane.
 
Ljubiš mekane, bijele oblake,
sanjivu jutarnju maglu
i hladne morske talase.
Otklanjaš iz duše ustajalu vlagu.
 
Nosiš samrtničku molitvu
na mjesto nikad viđeno
u svoj zavičaj ničemu sličan
na putu svaku prepreku da pređeč vičan.
 
San, lijepi moj san
miluj me svojim dahom,
obračunaj me sa svakim strahom