Zemljana luka

Dalje i dalje
lila svjetlost svoje dodire šalje.
Prolazi kroz prste zemljane ruke
sve do sljedeće sunčane luke.
 
Na vrteški mjeseca, sunca i zvijezda
svaki krug je još jedan novi zaborav,
a okolo se juče, danas i sutra gnijezde.
 
Bliže, blizu pa daleko
planina postaje samo crna mrlja.
Uspomene se zaklinju na vjernost,
a život na povratak.
 
Oči upijaju pokret i boju.
U ritmu pjesme mora
igra duša dok sviće zora.
Razum snu popušta
slušajući šapat vjetra.
 
Dalje i dalje
lila svjetlost svoje dodire šalje,
prolazi kroz prste zemljane ruke
sve do sljedeće sunčane luke!