Da se ne jedi više čovjek!

Da se ne jedi više čovjek,
Da ne gleda sujetno
I ne misli pakosno,
Da se raudje patnik mali!
Ne samo za sebe,
Nego sa sve druge....

Ništa mu neće biti uborjano,
Ništa sem ljubavi, vasionskog daha.
Pa nek' se ne jedi više čovjek
Nek' ne okreće jarosno glavu u stranu,
Neka se raduje patnik mali.
Samo mu to još preostaje...

Neka se raduje patnik mali
Bez sujete i bez slavoljublja.
Biće kao zvijezda, skromna,
Umirena, što samo od radosti i
Skorbi svjetluca.

Iskvarenog daha sasvim nestaće,
A nemir će nepovratno negdje trunuti,
Muzika će vjčna lelujati tiho,
U vjekove vjekova, krotko slaviti.